Žuta perunika (Iris pseudacorus) biljka je predivnih žutih cvjetova, a raste na vlažnim staništima.
Žuta perunika je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice perunika (Iridaceae). Samoniklo je široko rasprostranjena Europom, Azijom i sjevernozapadnom Afrikom, a prenesena je u Sjevernu i Južnu Ameriku te Australiju. Na našim prostorima je najučestalija biljka iz porodice perunika. Uspješno obitava na svim vlažnim staništima poput močvara, vlažnih livada, obala rijeka i kanala. Vrsta je heliofilna, što znači da voli osunčane položaje.
Žuta perunika ima razgranato korjenje koje izrasta iz podzemne stabljike u obliku ležećeg podanka ili rizoma, pomoću kojeg preživljava nepovoljnu sezonu (zima ili suša). U proljeće se na podanku razvije pup iz kojeg izrasta izdanak, ponekad i do 150 cm u visinu. Stabljika je uspravna, valjkastog oblika. Listovi su linearni, tanki i dugački, cjelovitih rubova. Vrhovi listova su ušiljeni i blago savijeni. Dvospolni cvjetovi su relativno veliki, žuti. Vanjske latice (3) su veće i okrenute prema dolje, a unutrašnje (3) su manje i uspravne. Latice su pri bazi prošarane ljubičastim linijama koje prema vrhu postaju sve tanje i nestaju. Prašnika ima 3+3, plodnica je građena od 3 plodna lista. Žuta perunika cvate od travnja do lipnja, cvjetove oprašuju kukci. Iz cvijeta nastaje plod u obliku tobolca.
Postoje brojni zapisi o ljekovitim svojstvima žute perunike. Podzemna stabljika sadrži različita eterična ulja, iridin, šećer, škrob, sluz, smole i tanine. Usitnjeni podanak je bio česti sastojak čajeva protiv kašlja te različitih pudera. Perunike se i danas koriste i kao lijek i kao kozmetičko sredstvo (npr. sapuni, toaletne vode, kupke i sl.).
PRATITE NAS NA FACEBOOKU I INSTAGRAMU!
Rod Iris dobio je naziv prema grčkoj riječi za dugu jer vrste tog roda imaju latice različite duginih boja. Ti cvjetovi oduvijek su u ljudima pobuđivali maštu te su stoga povezani s brojnim legendama i mitovima različitih naroda. Egipćani su perunike smatrali simbolom moći. U starogrčkoj mitologiji Irida (Iris) je bila glasnica bogova te je ljudima na Zemlji prenosila njihove poruke preko duginih boja. Druga legenda govori da tamo gdje duga dotakne tlo odmah izrastaju prekrasne perunike.
U hrvatskom jeziku perunika dobiva ime po vrhovnom bogu Perunu i njegovoj ženi Perunici, prema staroslavenskoj mitologiji. Perunike bi rasle samo na onim mjestima gdje bi munje boga Peruna dotakle tlo, a različite boje cvjetova ovisile bi o intenzitetu munje. U kajkavskom području za peruniku se koristi izraz ljeljuja što dolazi od naziva Ljelja za boginju Peruniku, a u južnoj Dalmaciji se koristi izraz bogiša. U nekim krajevi poklon cvijeta perunike ima dodatno simboličko značenje: znak dubokog prijateljstva, vjere i hrabrosti.
Tekst: Mišo Rašan, fotografije: Luka Hercigonja
O autorima:
Mišo Rašan profesor je kemije i biologije, autor mnogih udžbenika, priručnika i radnih bilježnica. Turistički je pratitelj, zaljubljenik u prirodu, putovanja i planinarenje. Luka Hercigonja njegov je učenik, biolog amater te fotograf prirode iz Međimurja. Surađuje s ornitolozima i ostalim znanstvenicima u istraživanju flore i faune Međimurja. Pogledajte njegovu stranicu
O autoru
