Become a Patron!
Priroda Hrvatske

Vransko jezero na Cresu

Vransko jezero na otoku Cresu je jedinstven hidrološki i hidrogeološki fenomen krša i najznačajniji prirodni rezervoar pitke vode na našim otocima.

Tekst i fotografije: Marinko Babić

 

Veliku važnost u bezvodnom Cresu (osim povremenih bujica i lokvi) ima Vransko jezero (→ jezera. Locirano je u centralnom dijelu otoka,  ima površinu 5,75 km2 (duljinu 5,5 i širinu 1,5 km) i akumulaciju od 220 milijuna m3 slatke vode izuzetne kakvoće. Dimenzije variraju ovisno o razini vode. Jezero je najveća kriptodepresija u Hrvatskoj, razina mu je 13,13 metara iznad mora, a dno jezera je 61,3 metra ispod razine mora. No na dijelu promjera oko 100 metara naglo postaje duboko do 61,3 metra ispod razine mora, a tu je moguća veza s podzemnim vodama koje pune jezero, inače bez stalnih izvora ili vodotoka koji se ulijevaju u njega. Voda se redovito izmjenjuje, tj. u ravnoteži je s isparavanjem i otjecanjem.

Budući da ukupna dubina doseže čak 84 metra, ovo je jedno od oligotrofnih jezera s malom proizvodnjom biomase, pa je voda vrlo čista te je izdašan izvor pitke vode za šire područje. Jednogodišnji temperaturni obrat (ljetna stratifikacija i zimska izotermija), daje mu monomiktični karakter. Površinska temperatura vode je slična morskoj (ljeti se zagrije do 26 stupnjeva), a prozirnost jezera iznosi oko 10 m.

 

Legenda o jezeru

Prema legendi, Vransko jezero je nekada bilo veliko polje gdje je su živjele dvije sestre Gavanke. Bogata, zla sestra je živjela u raskošnom dvorcu, a u blizini, u skromnoj kućici živjela je u njezina siromašna sestra.  Da bi mogla prehraniti svoju obitelj radila je u dvorcu bogate sestre. Tamo je mijesila kruh na pregači od ovčje kože, a od komadića koji bi se zalijepili na pregaču mijesila bi kod kuće maleni kruh za svoju obitelj. Jednog dana siromah je pokucao na vrata  i zamolio je za komadić kruha. Od onoga malenog kruščića kojeg je siromašna sestra jedva zamijesila, dala mu je komadić. Tog trenutka kruh je postao velika bijela pogača, a voda u bačvi postala je najbolje vino. Siromah joj je rekao da odmah s djecom napusti dolinu jer će zločesta sestra biti kažnjena.

Na nju će pasti Božja kazna, potres i potop. Razrušen joj je i potopljen zamak. Ostaci zamka se prema priči i danas vide duboko na dnu jezera i samo se katkada, za oluja, čuje zvonjava iz vodenih dubina. Ribarima i danas zapinju mreže za krovove potopljenog dvorca.

 

Pumpna stanica, crpilište vode Vrana

Vransko jezero je jedini izvor pitke vode za cijelo cresko-lošinjsko otočje. Pumpna stanica smještena je na istočnoj strani jezera. Izgradnja vodovoda počela je 1946. godine, 1952. godine vodu je na otoku prvi dobio Orlec, 1953. i Cres, dok je u Malom Lošinju jezerska voda iz slavina potekla 1962. godine. U razdoblju od 1929. godine (od kada se mjeri razina jezera), najniža je zabilježena 1991. godine i to 9,11 metara, a maksimalna razina jezerske vode, 16.86 metara iznad razine mora, registrirana je 1938. godine. Jezero se nalazi pod zaštitom, zabranjeno je zadržavanje i napajanje stoke, upotreba umjetnog gnojiva u poljodjelstvu, sječa šuma, kampiranje i ribolov.

Za potrebe vodocrpilišta i u svrhu znanstvenih istraživanja na jezeru se koriste se plovila isključivo na električni pogon.

 

Jezersko zrcalo

U jutarnjim satima kad nema vjetra, površina jezera je ravna i glatka poput zrcala. Ako usmjerimo pogled u pravom smjeru, ugledat ćemo nadrealne prizore u kojima se stvarna slika stapa s refleksijom dna na vodenoj površini.

Na istočnoj strani jezera, nasuprot pumpne stanice nalazi se Strašna draga. To je naziv strmog žlijeba kojeg su izdubile bujične vode u čijem podnožju se nalazi najljepša jezerska plaža. Prostor između stijena ispunjen je kamenim oblucima i grmovima konopljike. Dno prekriveno oblucima strmo se spušta u kristalno bistru vodu, gdje na dubini od 4 m počinje šuma klasastog krocnja u kojoj drlje nalaze sigurnost. Linjak može opušteno plivati sve dok se ne pojavi stvarno velika štuka.

 

Podvodne ograde

Na nekim dijelovima jezera možemo naići na nesvakidašnji podvodni prizor – podvodne ograde, koje sežu do 5 m dubine. Objašnjenje ove nesvakidašnje pojave je oscilacija razine jezera do 7 m. Vlasnici obalnih parcela iskoristili su najniži vodostaj kako bi ih postavili.

 

Jezerska flora i fauna

Zbog izoliranosti, u jezeru živi relativno mali broj životinjskih vrsta. Ihtiofaunu čine četiri vrste: štuka (Esox lucius), linjak (Tinca tinca), primorski klen (Squalius squalus) i drlja (Scardinius dergle). Nekada je u jezeru obitavala i jegulja (Anguilla anguilla), ali njeno prisustvo nije potvrđeno više od 20 godina. Osim riba tu živi i slatkovodni školjkaš (Anodonta anatina), bjelonogi rak (Austropotamobius pallipes) te ribarica (Natrix Tessellata).

Jezero je okruženo je mediteranskom vegetacijom, niskom šumom i makijom. Uz samu obalu dominiraju gusti grmovi prstaste konopljika (Vitex agnus-castus) uz pojedinačne busene tupocvjetnog sita (Juncus subnodulosus), a u plićacima sjevernog i južnog dijela jezera najbrojnija je Trska (Phragmites australis). U vodi na dubinama do 8 m rastu morska podvodnica (Najas marina), čČešljasti mrijesnjak (Potamogeton pectinatus) i klasasti krocanj (Myriophyllum spicatum).

Podijelite ove stranice:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *