Zmijastog oblika tijela, jegulja (Anguilla anguilla) spaja more i rijeke. Česta je u brudetima i sličnim delicijama, ali i ugrožena pregrađivanjem rijeka.
Jegulju je lako prepoznati – tijelo joj je izduženo i zmijoliko. Leđna peraja započinje daleko iza prsne, rep se završava trakasto, spojem leđne i trbušne peraje. Donja joj je čeljust dulja od gornje, glava mala i s malim očima. Dugačka je 60 – 80 cm, ali naraste i više od metra. Odrasla je jegulja smeđozelelenkasta do smeđožućkasta.
Jegulje imaju vrlo zanimljiv životni ciklus. Najveći dio života provode u slatkim ili bočatim vodama, ali se razmnožavaju u moru. Kada dođe vrijeme razmnožavanja, bokovi im poprime srebrnkastu boju, a trbuh bijelu s tamnijim bokovima, povećavaju im se nosnice i oči te produljuji čeljust. Prestaju se hraniti te im se skraćuje probavilo, ali povećavaju organi za razmnožavanje. Takve ulaze u more i kreću na dalek put prema Sargaškome moru (zapadni dio Atlantskog oceana) koji potraje i godinu dana, a putem se skupljaju u jata.
Od kraja zime do početka proljeća ženke polažu, a mužjaci oplođuju 500 000 jaja na dubinama od 400 do 2500 m. Nakon mriješćenja ugibaju od napora i gladovanja. Pošto se izvale, ličinke kreću natrag u Europu; katkad im treba i tri godine za to. Putem se mijenja prozirni stadij ličinki koje ulaze u ušća rijeka. Tu u slatkoj vodi promijene izgled u minijaturne jegulje, pomalo rastu i smeđežute su. Ondje žive sve dok ne postanu spolno zrele te zatvore krug i kreću na more.
Žive u vodama s muljevitim dnom, u slatkim vodama blizu obale. Vijugajući plivaju uz dno, uz vodenu vegetaciju, ali mogu i puzati u mulju uz pomoć sloja sluzi na koži. Hrane se sitnom ribom, jajašcima riba i ribljom mlađi, vodenim beskralježnjacima poput kukaca i njihovih ličinki, puževima, ali i jajašcima žaba, malim punoglavcima … Uglavnom su noćne životinje. Nalazimo ih i uzduž obale, a najviše u ušćima rijeka Neretve, Cetine, Zrmanje ,Krka te u Vranskom jezeru kraj Biograda na Moru.