Priroda Hrvatske

Lička polja – plodna zemlja i voda u kršu

Lika je veliko, ali slabo naseljeno krško područje, poznato po hladnoći i snijegu. Iako veće nadmorske visine, to je pretežno ravno ili blago valovito područje, omeđeno visokim planinama, gdje su se ugnijezdila prostrana krška polja kroz koja teku rijeke ponornice.

Lika je golem prostor između Velebita na zapadu i jugu, Velike i Male Kapele na sjeveru te Plješivice na istoku. Lička zavala duga je oko 140 kilometara i, grubo promatrano, pruža se paralelno s Velebitom. Sve te planine visinom zasjenjuju područje Like, čije su nadmorske visine ionako prilično velike, pa možemo govoriti i o visoravni. Dno zavale je na oko 400 metara, otprilike dvije trećine područja leži između 500 i 800 metara nad morem, a najviši dijelovi reljefa su iznad 1000 metara.

Relativno niže Ličko sredogorje dijeli Liku na nekoliko cjelina, zavala sa zaravnima, krškim poljima i udolinskim proširenjima. To su srednja Lika, Gacka, Krbava, južna Lika i ličko Pounje. Svi znamo za poznatu ličku hladnoću: zimi je područje zameteno snijegom, naročito na rubnim dijelovima s višim nadmorskim visinama uz Velebit. Ipak, unatoč Velebitu, prodire vlažan i topliji zrak, što utječe na veću količinu padalina. Česte su obilne kiše, pa ne nedostaje vode, no ona brzo otječe u podzemlje.

Zemlja vode i krša

Danas najviše ljudi Likom prolazi ljeti. Oni gledaju ljuti krš i suhe travnjake, pa teško to područje povezuju s vodom, ali već naziv Lika sadržava riječi za vodu još od prapovijesti. Ilirska riječ liqen označava jezero, a latinska liquor znači voda. Doduše, postoji još jedna inačica o podrijetlu, a potječe od grčkog likos, što znači vuk. U svakom slučaju, naziv pokazuje prirodni, čak divlji karakter područja. Voda je imala nekad i veću važnost, prije hidrotehničkih zahvata, kad je, primjerice, plavila podvelebitsko područje u dužini od 35 kilometara, a voda je na površini ostajala veći dio godine, pa su stare karte prikazivale niz jezera. Poplave su i danas česte u najnižim dijelovima zavala, krškim poljima, posebice u rano proljeće kada se topi snijeg. Tada se, primjerice, pojavi golemo privremeno „jezero“ u Krbavskom polju.

Polja su za ljude najvredniji dio Like, a ujedno su najviše naseljena i obrađena. Najveće je Ličko polje, površine 465 km2, a potom slijede Gacko polje, koje se prostire na 80 km2, i Krbavsko polje, površine 67 km2. U ravnom i plodnom Ličkom polju niže se oranica za oranicom, pa prizor iz zraka podsjeća na Slavoniju, a slična je slika Gackog i nekih drugih polja.

Ponornice

Kroz polja najčešće teku rijeke ponornice Gacka i Lika sa svojim brojnim pritocima, poput Novčice, Otešice, Jadove, a na jugu su Ričica i Otuča, da spomenemo samo veće. Sve one izviru u Lici, gdje i poniru nakon kratkog toka. Voda ne nestaje nego otječe podzemnim putem; veći dio, oko tri četvrtine, prema moru, a manji prema rijekama crnomorskog slijeva. Rijeke su češće uz Velebit, a manje ih je uz istočnu stranu. Razlog tome treba tražiti u rasporedu vodopropusnih i nepropusnih stijena. Posebno su u tome važne jelar-naslage, srednje propusnosti, zbog prisutnosti nepropusnih breča i lapora, koji se izmjenjuju s propusnim vapnencima. Neke od rijeka su stalne poput Like i Gacke, druge presuše u sušnijem dijelu godine, poput Krbave i Suvaje u Krbavskom polju te Jadove.

Od svih je najpoznatija Gacka, danas turistički vrlo popularna rijeka. Gacka izvire iz mnogih „vrila“, od kojih su najpoznatija i najveća Tonković vrilo, Klanac i Majerovo vrilo. Oko slikovitih malih jezera stare su mlinice („malenice“), pile na vodu, stupe za stupanje i koševi za pranje sukna. Rijeka je dovoljno mirna da se Gačani, koji su se rijekom kretali „plavima“, plovilima izdubljenima iz jelovih trupaca, koji su svojstveni za Gacku. Gornji tok nije reguliran i u prirodnom je stanju, pa rijeka meandrira kroz pitomu dolinu, sve do Vivoza, dijela Otočca. Odavde se nekada račvala u dva rukavca.

Lijevi je tekao prema Švici i dalje prema ponorima u Donjem švičkom jezeru, a sjeverni rukavac odvajao se prema Otočcu i dalje prema Drenovu Klancu, Brlogu i Kompolju, ponirući pod Senjskim bilom u Gusić-polju, odnosno u još udaljenijem Hrvatskom polju. Izgradnjom sustava HE Senj povezane su vode Gacke i Like, a hidrotehničkim tunelima odvedene su u akumulaciju Gusić-polje i dalje prema Svetom Jurju kod Senja, na turbine hidroelektrane. Slijedom ovih zahvata, od šezdesetak kilometara prirodnog toka Gacke ostalo je samo 17 kilometara.

Dobri poznavatelji iskonske Gacke nostalgično će zaključiti kako je nestankom donjeg toka ove rijeke nestao i njezin najljepši dio. Iz Gornjeg švičkog jezera koritom prepunim brzaka, preko veličanstvenih slapova Švice, visokih i 20 metara te 60 metara širokih, prelijevala se Gacka u Donje švičko jezero. Uz ove slapove smjestile su se brojne mlinice. Prema nekim izvorima, bilo je petnaest mlinova sa 32 para mlinskih kamenova, tri vodene pile, pet koševa za „valjanje“ (pranje) biljaca i suknenih deka te dvije stupe za stupanje domaćeg sukna. Čovjek je svojim djelovanjem učinio neprocjenjivu štetu, čega smo pogotovo svjesni ako poznajemo današnju važnost Rastoka za Slunj.

Rijeka Lika također je znatno izmijenjena. Njezin gornji tok pretvoren je u akumulaciju Krušćicu za potrebe hidroelektrane. Lika je naša najduža ponornica. Također, sa 78 kilometara toka Lika je, nakon Trebišnjice u istočnoj Hercegovini, najduža europska ponornica. Zahvaljujući geološkom sastavu i tektonskim odnosima ovog područja, porječje Like odlikuje se razgranatom hidrografskom mrežom. S njezina širokog porječja od otprilike 1200 četvornih kilometara u Liku pritječu brojni pritoci, od kojih su Jadova, Novčica, Bogdanica, Otešica i Bakovac tek neki od važnijih. Šezdesetih godina 20. stoljeća izgrađena je osamdesetak metara visoka brana kod Krušćice te nastaje prostrana akumulacija Krušćičko jezero.

Utjecaj brane proteže se uzvodno kanjonom gotovo do Gospića, tako da Lika teče svojim prirodnim tokom tek na kraju svojega puta. Nizvodno od akumulacijskog jezera Lika teče prema Lipovu Polju, odakle se voda desetak kilometara dugačkim hidrotehničkim tunelom provodi prema Gackoj. Kod Gornjeg Kosinja tu rijeku premošćuje lijep, sedamdesetak metara dug kameni most, koji je svojevrsna graditeljska znamenitost. Lika ponire u sjeverozapadnom dijelu Lipova polja, a nerijetko ga čitavo poplavi.

Rijeka Jadova desni je pritok Like. Vodom je Jadova bogatija u donjem dijelu toka, a količina vode u gornjem dijelu znatno ovisi o količini oborina, odnosno dobu godine. Tako u vrijeme proljetnog otapanja snijega Jadova nabuja i nosi sve pred sobom. O njezinoj prevrtljivoj ćudi svjedoče priče starih mlinara kojima je nabujala Jadova u prošlosti redovito oštećivala mlinove. Ričica je ponornica koja nastaje kod Lovinca spajanjem dviju manjih rječica, Ričice i Suvaje. Iako nema stalni tok, Suvaja je jedan od najljepših vodotoka lovinačkog kraja. Od Cvituškog mosta kod Lovinca, odakle počinje stalni tok rijeke, Ričica protječe u smjeru jugoistoka kroz Štikadu prema Gračacu, gdje su u livadama štikadskog područja prirodni ponori rijeke. Ovdje je umjetna akumulacija iz koje se voda iz Ričice spušta cjevovodom u reverzibilnu hidroelektranu Velebit u Zrmanju.

Bujan život ličkih rijeka

Gacka je najpoznatija po pastrvama za koje se govori da rastu pet puta brže od ostalih, a to privlači mušičare iz cijelog svijeta. Nadmudrivanje s ribama u divnoj zelenoj prirodi neopisiv je osjećaj. Gacka je ribičima zanimljiva i zbog piškura, no još nije poznato je li on tu unesen, baš kao i štuka. Kao u mnogim drugim rijekama, nastale su promjene u ihtiofauni tako što su nove vrste unesene, a neke su došle i kanalom kojim je za potrebe hidroelektrane Senj Gacka spojena s Likom.

Tako je do sredine 20. stoljeća živjelo samo četiri vrste ribe: potočna pastrva, jegulja, piškur i štuka, a danas uz njih u Gackoj žive kalifornijska pastrva, lipljen, šaran, linjak, bodorka, klen i sunčanica. Zbog račje kuge nestao je nekad čest potočni rak. Lika je ihtiološki uništena akumulacijom Krušćicom, pa ima faunu crnomorskog slijeva. Zato je Jadova, rječica koja presuši ljeti, izrazito zanimljiva i jedan je od dragulja među našim krškim rječicama. U njezinim vodama plivaju tri endema (jadovski vijun, Delminichthys jadovaensis i Telestes croaticus). Zanimljiva je i Ričica s pritocima u kojima živi Telestes croaticus, ali i vrste koje su crpkama premještene iz Zrmanje reverzibilnom elektranom. Moguće je da postoje i autohtoni sojevi pastrva u pritocima koji dolaze s Velebita. Uz ličke rijeke i rječice živi vidra, noćni lovac na ribe.

Unatoč hladnoj vodi, često oko 10 °C i ljeti, vegetacija je u vodotocima i oko njih bujna. To se dobro vidi na bistrim vodama Gacke, koja se zeleni od biljaka, a dno joj izgleda kao prava mala podvodna džungla. Struja lagano povija duge stabljike podvodnog žabnjaka ili mrijesnjaka, a u mirnijim dijelovima i žabovlatke. Nalazimo, dakako i druge vrste vodenih biljaka. O gustoći vodene vegetacije govori činjenica da je tamošnji stanovnici kose i njome hrane stoku.

To obilje mnogo koriste beskralježnjaci poput vretenaca, tulara, a listovi znaju biti prekriveni ličinkama trzalaca, kukcima sličnim komarcima. Rubovi su također obrasli trskom, travom plivajućom pirevinom ili uspravnim ježincom. Uz rijeku su vlažne zajednice trske te livade busike, šaši, sitova … Kod Ličkog Lešća i na drugim raštrkanim lokacijama uspijevaju i manji bazofilni cretovi. Uz rječice nalazimo ptice močvarnih područja, pa se u trski i rogozu gnijezde mali gnjurci, liske i kokošice.

Plodna polja i travnjaci

Unatoč dovoljnoj količini padalina, vegetacija Like nije tako bujna kao, primjerice, Gorskog kotara, a razlog je poljoprivreda – ljudi su u ravnim dijelovima posjekli šume zbog poljoprivrede. Izvan dosega poplavnih voda dijelom su oranice, no većinom su travnjaci, vlažni od poplava i podzemnih voda te oni suhi, kamenjarski travnjaci iznad razine utjecaja vode. U poljima s dugotrajnijim poplavama, poput Krbavskog, također prevladavaju travnjačke zajednice na kojima rastu neke od naših endemskih vrsta, kao što su livadni procjepak, kožasta pukovica i velebitska djetelina.

Suhi travnjaci iznad njih ljeti požute, a u to doba znaju se isticati plavi cvatovi ljubičastomodrog kotrljana. U travnjacima se skrivaju kosci, ptice karakterističnoga glasanja. U Lici ukupno živi oko 150 pjevajućih mužjaka. Ejama livadarkama također odgovaraju ovakvi travnjaci, jer ta grabljivica vije gnijezdo na tlu. Uz šumarke i grmlje ima mnogo svračaka, šojki i ostalih vrsta ptica. Po okolnim planinama ili brdima rastu šume bukve ili bukve i jele, niže su hrastove i grabove šume, a na južnim i zaštićenijim mjestima termofilne šume hrasta medunca. Medvjed i vuk redovito obilaze ove šume, ali podalje od naselja, pa često ostaju nezapaženi.

Podijelite ove stranice:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *