Strme obale
Strme obale rijeke nastaju erozijom. To su važna staništa za ptice koje se gnijezde u njima i u kojima buše kanale.
Rijeka svojom prirodnom dinamikom neprestano stvara cijeli niz staništa: (rukavci, mrtvice, otoci, sprudovi, strme obale i dr). S jedne strane erodira obalu, s druge taloži sediment u obliku sprudova. Iako se te strme, odronjene obale čine beživotnima (baš kao i novonastali sprudovi), one su zapravo vrlo vrijedno stanište. Ako se ne urušavaju ili su pretvrde s mnogo šljunka, te su obale idealne za gniježđenje nekoliko vrsta ptica – bregunica, pčelarica, vodomara, ali i bijelih pastirica i ponekih drugih. Često se radi o velikim kolonijama sa stotinama. Čak i tisućama parova, najčešće i s nekoliko vrsta zajedno. U Hrvatskoj su to obale Drave, Mure, Save, Dunava i sličnih rijeka. Ovakav odabir staništa nije slučajan, jer strmina i nedostupnost zaštita su od grabežljivaca. Ipak, to nije potpuna zaštita, naročito protiv zmija koje mogu dopuzati.
Neke vrste ptica prigrlile su gole strme obale nastale erozijom rijeke. Najčešće su to stvrdnute zemljane ili pješčane obale koje se previše ne osipaju. Zbog strmine i nepristupačnosti položaja na kojem se gnijezde nedostupne su većini grabežljivaca. Ptice u toj zemlji kopaju kanale na čijem kraju se nalazi kuglasto proširenje s gnijezdom.
Jedna od takvih ptica je vodomar koji buši rupe i do metar dubine (najčešće 50-90 cm, a najdulja zabilježena imala je 135 cm dužine). Iznenada zna projuriti u niskom brišućem letu, kao plavocrvena mrlja nad rijekom. Tek kad sjedne na obližnju granu vidi se jasno da ima kratke noge, dugačak šiljasti kljun i duguljasto tijelo. Vodomar je izvanredan ribolovac pa živi uz močvare, jezera, rijeke i veće potoke. Ne voli međutim hladne gorske brzice kao vodenkos. Ova je dražesna ptica ugrožena regulacijama potoka i rijeka, zato je njezina prisutnost svojevrsni pokazatelj očuvanosti određenih područja.
Na sličan način se gnijezde i bregunice, ali one više vole društvo. Žive u kolonijama koje često čini nekoliko stotina ili čak nekoliko tisuća parova! Neke od najvećih kolonija nalaze se kod Gata na Dravi. Bregunice su slične lastavicama, samo su zdepastije, smeđe i kraćih krila. U vrhuncu gniježđenja oko kolonije vlada nevjerojatna gužva – ptice gotovo neprekidno ulijeću i izlijeću iz gnijezda. Pogotovo je prometno kada mladunci odrastu pa onda i stari i mladi zajedno u zraku izvode vratolomije loveći leteće kukce, zatim se cijelo jato skupi na kakvom drvetu i tamo se odmara.
Ne tako brojna, ali ipak društvena jest ptica pčelarica. Njezin dugačak i pomalo svijen kljun, tirkizni trbuh i prsa, rđastosmeđi zatiljak, tjeme i leđa te žuto grlo i crnu prugu preko očiju teško je zamijeniti s nekom drugom vrstom. One također kopaju tunele, najčešće do 1,5 metra dužine, a ponekad su ti tuneli dugački i do 2,7 metara. Ako i ne nađemo njihove kolonije, lako ćemo čuti jato u zraku i njihovo „prirr“ ili „krik krik“.
Erozija rijeke neprestano dere obale pa one nisu stalne. Jedne godine su tu, druge ih nema. Čak i ako je rijeka ne izbriše, vegetacija će osvojiti obalu i spriječiti kolonizaciju ptica. Zato bregunice, vodomari i pčelarice uvijek traže nove, svježe erodirane obale. Također, zbog parazita koji nastanjuju njihove rupe i čekaju da se ptice u proljeće vrate iznimno je bitno da nastaju novi odroni u kojima će ptice iskopati nove rupe gdje parazita neće biti.
Erozija rijeke neprestano “dere” obale pa one nisu stalne. Jedne su godine tu, druge ih nema. Čak i ako je rijeka ne izbriše, vegetacija će osvojiti obalu i spriječiti kolonizaciju ptica. Također, ptice više vole nove rupe jer su stare pune parazita. Zato bregunice, kao i vodomari te pčelarice uvijek traže nove, svježe erodirane obale.
U posljednje vrijeme zabilježen je pad brojnosti bregunica. Iako svake godine broj parova i kolonija varira ovisno o vodostaju i drugim prirodnim fluktuacijama, očit je trend smanjenja brojnosti. Vjerojatan razlog tome je nedostatak mjesta za gniježđenje. Najveći pad brojnosti zabilježen je na srednjem toku Drave (od Terezinog polja do Donjeg Miholjca) i naročito donji tok (od Donjeg Miholjca do Aljmaša).
Na žalost, nestajanjem takvih obala nestaje i njihovo stanište pa im se smanjuje populacija na Dravi. Bregunica je stoga uključena u novu Crvenu knjigu ptica Hrvatske. Najveći broj postojećih parova i kolonija nalazi se na gornjem toku Dravu koji je najviše zadržao prirodni karakter sa svojim strmim prirodnim obalama te nešto manje u donjem toku. Kako se vodomari gnijezde i po rukavcima, oni nisu tako ugroženi nestankom strmih obala rijeka. Gruba procjena populacije vodomara je 700-1000 parova, a za pčelaricu 1000-1500 parova. Najveći dio populacije vodomara gnijezdi se na rijekama, dok za pčelaricu nema posebne procjene samo za rijeke, budući da se vrlo često gnijezdi i na drugim staništima odronjenih obala. Vodomar je vrsta s popisa NATURA 2000 te je stoga važna za zaštitu, ali i indikator očuvanosti staništa.
Stoga, očuvanje strmih, odronjenih obala čuva i biološku raznolikost Hrvatske, ali i poštuje europske direktive. Osim toga, oni su dio usluga ekosustava očuvane riječnoekosustava, jer jedan par ptica bregunica s ptićima dnevno pojede oko 10.000 komaraca!
O autoru
