Nema mnogo životinja koje mogu samom svojom pojavom dignuti u zrak jato gusaka i pataka. Štekavac je najveća ptica grabljivica nizinske Hrvatske.
Štekavac (Haliaeetus albicilla) je ptica grabljivica, a to se gotovo odmah može vidjeti po velikom, svinutom kljunu kojim kida meso. Lovi ribu, ptice, ali i sisavce. Ne libi se oteti plijen drugoj grabljivici, a strvine su vrlo važne u mršavim zimskim mjesecima. Krila su mu s pojedinačnim perjem na vrhu široka i masivna, raspona do 2,5 m s kojim nosi svojih 4 – 5 kilograma. Ženke su obično malo veće od mužjaka. Štekavac leti polagano mašući krilima, no kad uoči plijen, obrušava se velikom brzinom na njega. Jakim pandžama potom grabi i odnosi plijen. Osim veličine, nepogrešiv je znak njihov bijeli rep. U mladih je smeđ, a sa starošću postaje sve bjelji. Ostatak je tijela smeđ, a kljun je žućkast.
Štekavci su doživotni partneri. Mužjak i ženka stvaraju ili obnavljaju vezu u svadbenom letu gdje se u zraku povežu pandžama i onda obruše prema tlu. Slijedi parenje i gradnja gnijezda. Gnijezdo je golema “utvrda na drvetu” od grana i grančica. Ženka u ožujku nese najčešće dva jaja i s mužjakom se brine o njima 38 dana dok se ne izlegu ptići. Nakon deset tjedana hranjenja mladunci polijeću iz gnijezda. S vremenom postaju neovisni i traže svoje teritorije. Postaju seksualno zreli poslije pet godina.
Štekavce u Hrvatskoj možemo vidjeti uz velike rijeke (Drava, Dunav, Kupa i Sava) i poplavna područja nizinske Hrvatske. Najlakše ćemo ih vidjeti u parkovima prirode Kopačkom ritu i Lonjskom polju te uz veće ribnjake poput Crne mlake i Lipovljana. Procijenjeno je da u Hrvatskoj živi oko 150 parova ovih velikih ptica. Kao i mnoge velike životinje, štekavac je ugrožen nestajanjem prirodnih staništa. Potreban mu je veliki teritorij, gusta šuma za gniježđenje i mnogo hrane, posebice za podizanje mladunaca. Nestankom prirodnih poplavnih područja uz rijeke ugrožene su i ove veličanstvene životinje.
O autoru
