Stijene i litice zauzimaju značajnu površinu u Hrvatskoj, a na njima rastu specifična vegetacija stijena, često endemi.
Velik dio Hrvatske je pod kršom gdje vapnenačke krške stijene zbog erozije ili geoloških fenomena nalazimo na površini. Najčešća staništa su stijene i litice, kako na obali, u suhim krškim zaravnima ili planinama. Procjenjuje se da površina stijena iznosi gotovo 3000 km² tako da stijene u Hrvatskoj spadaju među najbrojnije u Europi, a iza šumskih zajednica najrašireniji tip vegetacije u Hrvatskoj. Neke od stijena i litica su velikih visina te dosežu i do 900 m. Zbog toga na različitim visinskim zonama rastu i različite biljne vrste.
To su jedni od najnegostoljubivijih krajolika Hrvatske, s velikim dnevnim i godišnjim kolebanjima temperature i vlage, bez sjene, izložene vjetru. Mnoge su vrste prilagođene tim uvjetima, štoviše i dobro uspijevaju jer mnoge druge vrste tu ne mogu uspijevati. Biljke žive često u pukotinama stijena gdje se može nakupiti nešto sitnog tla. Poznat je runolist iz Gorskog kotara i Velebita. Planinska područja sa stijenama jedna su od najvažnijih središta europske bioraznolikosti i endemizma biljaka.
Pukotine stijena omogućile su mnogim biljkama omogućili da prežive nepovoljno razdoblje posljednjeg ledenog doba u Hrvatskoj nalazimo veliki broj endemičnih i reliktnih vrsta. Rezultat je to prepletanja srednjoeuropske i mediteranske flore, ali i dešavanja u geološkoj prošlosti. Tako nalazimo tzv. tercijarne vrste koje su preživjele ledeno doba, primjerice poznata hrvatska sibireja. Tu su i glacijalni relikti, biljke koje su se u naše krajeve proširile za hladnog ledenog doba, a tu su i ostale nakon što su se ledenjaci povukli. Takve su vrste runolist, proljetna sirištara i druge.
Neke od njih su hrvatska bresina, istarski zvončić, kitajbelov jaglac, Valdštajnova zvončika i mnoge druge. Naš endem velebitska degenija raste u pukotinama razmjerno vlažnih stijena, točilima te na odvojenima blokovima kamena u bukovoj šumi. Njeni žuti cvjetovi zašarene se u svibnju i lipnju.
Prozorski zvončić raste većinom u polusjeni na blokovima kamenja, često i u pukotinama suhih i južnom suncu izloženih stijena, spuštajući se i u dublje doline. Hrvatska sibireja strogo je zaštićena biljka kamenitih obronaka, pukotina stijena te među gromadama kamenja. endemska je raste u jastučastom obliku u pukotinama stijena izloženih suncu, ali i na stijenama u sjeni bukove šume.
Vršne stijene Učke nastanjuje i učkarski zvončić, stenoendem Učke. Okrugolisnoj pjeskarici centar rasprostranjenosti su kanjoni Velike i Male Paklenice. Patuljasto zvonce i puzavo zvonce dvije su endemične vrste biljaka stijena specifične za Biokovo. Patuljasto zvonce (biokovsko zvonce)nastanjuje izložene i ogoljele grebene gdje raste u pukotinama horizontalno položenih stijena ili na gruboj kamenoj trošini na policama. Puzavom zvoncu je Biokovo je jedino poznato nalazište. Na Kalniku i drugim panonskim planinama te Učkoj raste alpski jaglac. U vlažnijim i hladnijim kontinentalnim šumama česta je i paprat zelena slezenica.
O autoru
