Bagrem je brzorastuća, invazivna vrsta, s trnovitim granama i velikim grozdastim cvatovima koje pčele jako vole.
Bagrem (Robinia pseudoacacia , poznat i kao lažna akacija, pravo je prirodno iznenađenje koje krasi naše krajolike od svibnja do lipnja. Ova brzorastuća listopadna vrsta prepoznatljiva je po mirisnim grozdovima bijelih cvjetova koji privlače pčele, leptire i šetače. Iako potječe iz Sjeverne Amerike, brzo se udomaćio u Europi, osobito na suhim, sunčanim područjima, cestama i šumskim rubovima.
Iako ga često smatramo “domaćim”, bagrem je strana invazivna vrsta – s jedne strane omiljen zbog medonosnih cvjetova i kvalitetnog drva, a s druge izaziva zabrinutost zbog istiskivanja autohtonih biljaka.
Njegova dvostruka narav čini ga fascinantnim primjerom kako biljka može biti istovremeno korisna i problematična, ovisno o kontekstu i načinu upravljanja.
Bagrem ili akacija je listopadno drvo iz porodice lepirnjača (Fabaceae).
GDJE RASTE BAGREM?
Nastanjuje suhe i umjereno vlažne terene i voli osunčane plohe, naročito rubove šuma. Dolazi u sastavu miješanih šuma, ali i u čistim bagremovim šumama. Zbog rijetke krošnje svijetlost u šumama bagrema dopire do tla, što omogućava razvoj prizemnom sloju vegetacije. Bagrem je brzorastuće drvo koje prvih 5 godina može rasti i više od metra u visinu godišnje. Ukupno naraste do 25 metara u visinu, a maksimalnu visinu postiže s oko 40 godina starosti. Zabilježena su stabla stara 200 godina.
BAGREM – DOŠLJAK U HRVATSKU
U Republici Hrvatskoj bagrem se nalazi na popisu invazivnih vrsta jer svojom prisutnošću ometa rast i razvoj autohtonih drvenastih biljaka. Danas široko rasprostranjen, bagrem je tek u 17. stoljeću iz Sjeverne Amerike prenijet u Europu, gdje se potpuno udomaćio. Prenio ga je francuski botaničar i vrtlar na francuskom dvoru Jean Robin, po kojem je rod Robinia dobio ime. Na području Hrvatske zabilježena je prisutnost bagrema početkom 20. stoljeća.
KAKO IZGLEDA BAGREM?
Bagrem ima razgranati korijenov sustav. Dobro se razlikuje plitki glavni korijen (do 1,5 m dubine) i bočno korijenje koje može biti i do 20 m dužine. Stablo naraste do 90 cm u širinu. Mlada kora je glatka i smeđe boje, stara kora postane uzdužno izbrazdana. Bočne grane su lako lomljive i pucaju pod teretom snijega ili snažnog vjetra. Na granama se nalaze trnovi. Listovi su neparno perasto sastavljeni od 9 do 25 liski. Jajolike liske su cjelovite, okruglaste baze i blago urezanih vrhova.
CVIJET BAGREMA
Bagrem cvate bijelim, visećim, grozdastim cvatom. Pojedinačni cvjetovi (15 do 20 u grozdu) su dvospolni. Čaška je sastavljena od 5 lapova, a vjenčić od 5 latica (1 zastavica, 2 lađice i 2 krila). Zastavica ima žutu pjegu. Unutar ocvjeća smješteno je po 10 prašnika (9 sraslih filamentima + 1 slobodan), plodnica i nektariji. Na njušci tučka su dlake za sakupljanje polena. Biljka cvate u svibnju. Cvjetovi se odlikuju osebujnim jakim mirisom kojim privlače kukce na oprašivanje, naročito pčele.
PRATITE NAS NA FACEBOOKU I INSTAGRAMU!
Plod je viseća i plosnata mahuna duljine do 10 cm. Mahune često ostaju na stablu visjeti cijelu zimu do početka sljedeće vegetacijske sezone. U mahunama je 5-10 bubrežastih, sitnih, smeđih sjemenki. Pucanjem mahune po šavu sjemenke se rasijavaju. Kao i ostale lepirnjače, bagrem je u simbiozi s bakterijama te obogaćuje tlo s dušikom.
CIJENJENI BAGREM
Bagrem je vrlo rasprostranjeno drvo u privatnim šumama i ljudi ga rado sade. Raste brzo i daje relativno kvalitetnu drvnu masu. Koristi se za ogrjev, u drvnoj industriji, za stupove i kolce za vinograde itd. Bagrem je dobar i za pčelinju ispašu, a med je vrlo cijenjen na tržištu. Bagremov med ostaje mjesecima tekući i sporo kristalizira jer sadrži veće količine fruktoze nego glukoze.
Bagrem nalazi primjenu u narodnoj medicini i kulinarstvu. Sušeni cvjetovi koriste se za čaj i za sirup od bagrema, koji se pripravlja slično kao sirup od bazge. Zbog puno slatkog nektara i eteričnih ulja cvjetovi su jestivi. Grozdasti cvatovi uvaljaju se u smjesu za palačinke i prže. Cvjetovi se ne jedu u velikim količinama jer sadrže i određene toksične glikozide.
Evo nekoliko zanimljivosti o bagremu (Robinia pseudoacacia) koje možda niste znali:
🌳 Bagrem nije domaća biljka u Europi
Iako je vrlo raširen, bagrem potječe iz Sjeverne Amerike. U Europu je donesen u 17. stoljeću, a danas se smatra jednom od najraširenijih invazivnih vrsta kod nas.
🐝 Prava medonosna zvijezda
Njegovi mirisni bijeli cvjetovi jedan su od najvažnijih izvora bagremovog meda, koji je svjetložute boje, blag i cijenjen zbog ljekovitih svojstava i stabilnosti (sporo kristalizira).
🌿 Otrovna, ali jestiva biljka?
Svi dijelovi bagrema osim cvijeta su otrovni! Kora, listovi i sjemenke sadrže toksine poput robina i robitina, ali cvjetovi su jestivi i koriste se u fritulama, sirupima i čajevima.
🪵 Drvo bagrema iznimno je tvrdo i otporno
Zbog svoje trajnosti, koristi se za ograde, vinogradarske kolce, pa čak i željezničke pragove. Ne truli lako, pa je odličan za vanjsku upotrebu bez kemijske obrade.
🌱 Popravlja tlo, ali istiskuje druge biljke
Bagrem ima sposobnost vezivanja dušika iz zraka zahvaljujući simbiontskim bakterijama u korijenu. Iako to može obogatiti siromašna tla, također mijenja prirodni sastav biljnih zajednica i prigušuje rast autohtonih vrsta.
🔥 Bagrem dobro podnosi sušu i vatru
Ova biljka je pravi preživljavač – brzo raste, širi se korijenovim izdancima i nakon požara brzo regenerira. No upravo zato je teško suzbiti njegovu ekspanziju u prirodnim staništima.
Tekst: Mišo Rašan, fotografije: Luka Hercigonja
O autorima:
Mišo Rašan profesor je kemije i biologije, autor mnogih udžbenika, priručnika i radnih bilježnica. Turistički je pratitelj, zaljubljenik u prirodu, putovanja i planinarenje. Luka Hercigonja njegov je učenik, biolog amater te fotograf prirode iz Međimurja. Surađuje s ornitolozima i ostalim znanstvenicima u istraživanju flore i faune Međimurja. Pogledajte njegovu stranicu
O autoru
