Stolisnik (Achillea millefolium) ljekovita je biljka koju nalazimo na različitim staništima, vrlo je otporna na okolišne uvjete.
Stolisnik (Achillea millefolium), poznat i pod imenima hajdučka trava, ranjenik ili kunica, jedna je od najpoznatijih ljekovitih biljaka koje rastu na livadama diljem Hrvatske. Njegovi čipkasti listovi, nježni bijeli ili ružičasti cvjetovi i gorkasti miris čine ga lako prepoznatljivim, a njegova bogata povijest u narodnoj medicini priča priču o biljci koja je spašavala živote još od vremena antičkih ratnika.
Danas stolisnik nije samo ukras prirodnih livada, već i vrijedan saveznik u biljnoj medicini, čajevima, tinkturama i prirodnoj kozmetici. U nastavku otkrij kako izgleda, gdje raste, čemu sve služi i zašto ga vrijedi imati u kućnoj biljnoj apoteci.
Gdje raste stolisnik?
Stolisnik je ljekovita trajnica iz porodice glavočika cijevnjača (Asteraceae), rasprostranjena Europom, Azijom i Sjevernom Amerikom. Smatra se korovnom biljkom. Voli suha do umjereno vlažna tla i raste pojedinačno ili u skupinama – na različitim terenima: livadama, pašnjacima, osunčanim čistinama, uz polja i puteve, u voćnjacima, vrtovima, po nasipima itd. Stolisnik je vrlo otporan na sušu i mraz.
Kako izgleda stolisnik?
Stolisnik (Achillea millefolium) je višegodišnja zeljasta biljka prepoznatljiva po svojoj čipkastoj, delikatnoj ljepoti. Rano u proljeće, iz trajnog podanka najprije izbijaju mekani, duboko urezani listovi koji tvore rozetu pri tlu. Ti listovi su sitno i višestruko perasto razdijeljeni, pa izgledaju gotovo poput paprati – što je jedan od glavnih razloga zašto se biljka lako prepoznaje u prirodi.
Iz rozete se potom izdiže uspravna, žilava stabljika visoka između 30 i 80 cm, često blago dlakava. Listovi su naizmjenično raspoređeni duž stabljike, a svaki je bogato urezan, stvarajući dojam tisuću malih listića – što se odražava i u latinskom imenu millefolium (tisuću listova).
Na vrhu stabljike razvija se plosnati paštitasti cvat, sastavljen od brojnih sitnih cvjetića, najčešće bijele boje, iako ponekad mogu biti ružičastobijeli. Cvjetovi su gusto zbijeni i imaju blagi, ugodan miris, posebno privlačan oprašivačima poput pčela i leptira.
Razdoblje cvatnje traje od svibnja do rujna, a nakon toga biljka razvija maleni, suh plod – rošku, dugačku oko 2 mm. Unutar roške nalazi se sjemenka kojom se biljka razmnožava, iako se u prirodi često širi i vegetativno, dijeljenjem korijena.
Ova naizgled nježna biljka izuzetno je otporna i prilagodljiva, a zbog svojih jedinstvenih listova i cvatova lako se razlikuje od drugih livadnih vrsta.
PRATITE NAS NA FACEBOOKU I INSTAGRAMU!
Ljekovita svojstva stolisnika
Stolisnik sadrži eterična ulja (azulen, cineol i dr.), gorku tvar ahilein, razne kiseline, flavonoide i niz drugih tvari koje biljku čine izuzetno ljekovitom, radi čega ona već tisućljećima nalazi široku primjenu u narodnoj medicini. Biljka ima antiseptička i protuupalna svojstva. Zgnječenim listovima stolisnika oblažu se svježe rane. Stolisnik se upotrebljava i za čišćenje krvi, protiv raznih krvarenja, kod bolesti kože, dišnih organa, bubrega, jetre, želuca, crijeva, mjehura, kao i srca i krvožilnog sustava. Djeluje povoljno i na smirenje živaca. Biljka se koristi u obliku čaja, praška (za posipanje rana ili unutarnju primjenu), tinkture, vodenog ekstrakta itd. Eterična ulja iz stolisnika upotrebljavaju se u medicini, farmaciji i kozmetici.
Mladi listovi su jestivi i koriste se u prehrani kao dodatak salatama ili kao začin sličan peršinu. Stolisnik se koristi i u liječenju domaćih životinja. Sabire se nadzemni dio biljke u vrijeme cvatnje, koji se veže u snopiće i suši na prozračnom mjestu, u sjeni. Najbolje je ubrati samo vršni dio biljke, ne duži od 30 cm. Stabljika nema ljekovita svojstva pa je ne treba spremati sa suhim listovima i cvjetovima
Kako je stolisnik dobio ime?
Rod Achillea dobio je ime po Ahileju, kojem je Afrodita, prema predaji, isprala petu stolisnikom. Radi sitno rasperanih listova koji izgledaju “kao da ih je tisuću”, vrsta dobiva naziv “millefolium”, dok je u hrvatskom nazivlju prihvaćeno ime stolisnik.
Tekst: Mišo Rašan, fotografije: Luka Hercigonja
O autorima:
Mišo Rašan profesor je kemije i biologije, autor mnogih udžbenika, priručnika i radnih bilježnica. Turistički je pratitelj, zaljubljenik u prirodu, putovanja i planinarenje. Luka Hercigonja njegov je učenik, biolog amater te fotograf prirode iz Međimurja. Surađuje s ornitolozima i ostalim znanstvenicima u istraživanju flore i faune Međimurja. Pogledajte njegovu stranicu
O autoru
