Smukulja (Coronella austriaca) redovit je gost u vinogradima, šumarcima i sličnim staništima zmija smukulja. Nažalost, često nastrada, jer ju ljudi zamijene s otrovnicom riđovkom.
Smukulje su zmije neotrovnice i laicima tek naizgled sliče riđovkama. Najviše ih zbunjuju pjege po leđima – dva reda tamnih pjega koje su iza glave malo veće katkad su u obliku rogova ili krune. Smukulje nemaju jako, nabijeno tijelo i veliku trokutastu glavu kao u riđovke, cik-cak liniju te grebenaste ljuske. Zjenice su im okrugle, a u otrovnice su sužene kao u mačke. Na bokovima još prolazi tamna pruga, a od nosnice preko oka prema vratu tamna pruga. Tijelo im je sivkasto, smećkasto, katkad i crvenkasto. Ženke su tamnije i manje uočljive. Prosječne su dužine oko 75 cm.
Saznajmo više o zmijama Hrvatske!
Iako je aktivna danju, smukulju nije lako vidjeti. Zavlači se između granja, kamenja, različitih pukotina, a čak i kad se sunča, smota se negdje na skrovito mjesto poput vegetacije ili ispod kakva lima. Najradije odabire grmovite, travnate obronke, kamenjare, vinograde, otvorene šume, rubove šuma, živice … Smukulja nije prevelik ljubitelj vrućine, pa je aktivna za hladnijeg doba dana ili u toplim oblačnim danima. Za toplijeg vremena aktivna je i noću. Većinom se zadržava na istom teritoriju tijekom života, posebice ženke.
Smukulja je jedna od najrasprostranjenijih europskih zmija. U Hrvatskoj dolazi po cijelom kontinentalnom dijelu te na nekim otocima poput Krka, Cresa i Brača. Do sada nije pronađena na Istarskom poluotoku.
Prilično je spora zmija, ali u obrani zna biti brza i agresivna te gristi ako ju se uhvati. Drži se tla, no može se penjati po gustom, niskom grmlju. Smukulje najviše love druge gmazove, osobito guštere koji su im dvije trećine prehrane. Vole i zmije uključujući i poskoka, sljepiće, male sisavce, ptice, jaja … Nisu aktivni lovci već ih traže u njihovim skloništima.
U proljeće počinje sezona razmnožavanja, a mužjaci se bore za ženke. Pobjednici se pare sa ženkama nekoliko sati, a nakon oplodnje ona koti 3 – 9 posve razvijenih mladunaca. Ovoviviparna je vrsta, odnosno ženka rađa žive mlade koji izlaze iz jajne ljuske još u tijelu majke, neposredno prije okota. U južnim krajevima moguća su dva legla tijekom godine. Mužjaci spolno sazrijevaju sa 2,5 – 4 godine, a ženkama je potrebno više vremena. U prirodi smukulja može doživjeti do 18 godina.
O autoru
