Rebraši su morski organizmi slični meduzama. No, nemajte straha, nemaju žarnice i potpuno se bezopasni za čovjeka. Zaronimo u čudesan svijet Jadranskog mora.
Na prvi pogled gotovo nevidljivi, rebraši (Ctenophora) kriju jedno od najčarobnijih svjetlosnih spektakala Jadranskog mora. Njihova prozračna tijela lome sunčeve zrake i stvaraju efekt duge, dok noću mogu i svjetlucati vlastitim svjetlom. Iako podsjećaju na meduze, rebraši pripadaju potpuno drugačijoj skupini organizama. Kreću se pomoću redova trepetljika raspoređenih poput češljeva, zbog čega su i dobili ime. U Jadranu se pojavljuju u različitim oblicima i veličinama – od sitnih, jedva primjetnih, do većih vrsta koje ostavljaju dojam lebdećih kristala.
Kako izgledaju rebraši?
Rebraši (Ctenophora) na prvi su pogled slični meduzama, no zapravo pripadaju potpuno drugačijoj skupini životinja. Za razliku od žarnjaka, rebraši su bilateralno simetrični i nemaju žarnice, pa ne predstavljaju nikakvu opasnost za ljude.
Njihovo tijelo može biti jajasto, okruglo ili valjkasto, a kod većine vrsta izduženo je i prozračno poput kristala. Imaju dvije duge lovke kojima hvataju sitni plankton, te osam uzdužnih redova pločica – rebara po kojima je cijelo koljeno dobilo ime. Te su pločice građene od trepetljika koje se sinkrono pokreću i tako omogućuju rebrašima da plivaju u svim smjerovima, često stvarajući šareno svjetlucanje dok lome svjetlost u moru.
🔬 Zanimljivost
Unatoč svom nježnom i prozirnom izgledu, rebraši su izuzetno učinkoviti predatori. U nekim morskim područjima, poput Crnog mora, naglo povećanje broja rebraša dovelo je do drastičnog smanjenja ribljih populacija, jer pojedu goleme količine ribljih jaja i ličinki. Takve invazije mogu potpuno promijeniti ravnotežu morskog ekosustava i ugroziti ribarstvo.
🌍 Gdje žive rebraši?
Rebraši (Ctenophora) nastanjuju gotovo sva mora i oceane svijeta – od tropskih toplih mora do hladnih polarnih područja. Najčešće ih nalazimo u pripelagičkim slojevima mora, blizu površine gdje ima najviše planktona, ali neke vrste žive i u dubljim vodama. Zbog njihove prozračnosti i nježnog tijela, lakše ih je uočiti noću ili kada sunčeve zrake prodiru kroz površinu mora i stvaraju efekt duge na njihovim trepetljikama.
U Jadranskom moru prirodno su prisutne autohtone vrste rebraša, no posljednjih desetljeća pojavljuju se i invazivne vrste, unesene balastnim vodama brodova. Najpoznatiji primjer je Mnemiopsis leidyi, rebraš podrijetlom iz Atlantskog oceana. On se u Jadranu prvi put pojavio početkom 2000-ih godina. Budući da se brzo razmnožava i hrani ribljim ličinkama, može ozbiljno narušiti ravnotežu ekosustava i smanjiti brojnost komercijalno važnih riba.
Dakle, dok su naši domaći rebraši bezopasni i dio prirodne morske bioraznolikosti, invazivne vrste predstavljaju izazov za održivost ribljeg fonda i zdravlje Jadrana.
Česte vrste i Jadranu
Leucothea multicornis
Ovaj rebraš ima prozirno tijelo cilindričnog oblika sa uzdužnim pojasevima (rebrima) koji svjetlucaju u plavičastim i ružičastim nijansama. Za vrstu su svojstvene bradavičaste izrasline koje pokrivaju cijelo tijelo. Naraste do 10 cm, obitava na dubinama 0-30 m, rasprostranjen je u Sredozemlju i Atlantskom oceanu.
Venerin pojas (Cestus veneris)
Za razliku od ostalih rebraša, venerin pojas ima izduženo i spljošteno tijelo, nalik na prozirnu traku čiji rubovi svjetlucaju u duginim bojama. Pri kretanju koristi vijugave zmijolike pokrete. Vrlo je nježne građe i lomi se na najmanji dodir. Usni otvor mu se nalazi na središnjem dijelu. Obitava u prvih nekoliko metara ispod površine, može narasti do 1 m duljine. Rasprostranjen je na Sredozemlju, Atlantskom, Tihom i Indijskom oceanu.
Bolinopsis vitrea
Ima prozirno, bilateralno simetrično tijelo sa pojasevima prekrivenim pločicama koje svjetlucaju u duginim bojama. Rebraš je sličan vrsti L. multicornis, ali je nešto manji (naraste do 7 cm) i nema bradavičaste izrasline. Rasprostranjen je u toplim i umjereno toplim morima (Sredozemno more, Atlantski i Indijski ocean).
Pleurobrachia rhodopis
Ova vrsta ima prozirno, okruglo tijelo sa 8 redova pločica koje se protežu od usnog otvora do ispupčenog dijela na suprotnoj strani. Dvije bočno pričvršćene, češljaste lovke promjenjive su duljine. Po potrebi ih, sa ulovljenim planktonom privlači ka usnom otvoru. Izgledom podsjeća na ogrozd (eng. naziv: sea gooseberry). Obitava na sjeverozapadnom Mediteranu na dubinama 0-50 m.
Morski orah (Mnemiopsis leidyi)
Ovaj rebraš je 10 cm dug i 2,5 cm širok rebraš koji izvorno obitava u zapadnom dijelu Atlantskog oceana. Početkom 1980-ih je slučajno unesen u Crno more (najvjerojatnije balastnim vodama), da bi 1989. dostigao gustoću populacije od 400 primjeraka po m³ vode.
Pošto se M. leidyi hrani jajima i ličinkama pelagičnih riba, i istovremeno se natječe s njima za iste izvore hrane (zooplankton), došlo je do dramatičnog pada populacije riba i potpunog kolapsa ribarstva na tom području koje se do danas nije oporavilo unatoč potpunoj zabrani ribarenja. Iznenadnim pojavljivanjem još jedne vrste rebraša, Beroe ovata koja se hrani vrstom Mnemiopsis leidyi, djelomično je uspostavljena ravnoteža. Crno more je od tada naseljeno objema vrstama. Isti scenarij odvio se početkom 21. stoljeća s istim vrstama i u Kaspijskom jezeru.
Prošloga ljeta M. leidyi se pojavio u znatnom broju i u sjevernom Jadranu. Zbog velike potencijalne opasnosti koju ova vrlo invazivna i izuzetno prilagodljiva vrsta predstavlja za Jadran, znanstvenici su pokrenuli istraživanja s ciljem praćenja brojnosti i utvrđivanja eventualnih posljedica prouzročenih njegovim prisustvom.
Jajasti rebraš (Beroe ovata)
Rebraš naraste do 16 cm, prozirno ružičaste je boje s velikim ustima na jednom kraju. Izvorno obitava u južnom dijelu Atlantskog oceana i u Sredozemnom moru, kao invazivna vrsta naselio je Crno more i Kaspijsko jezero, gdje je smanjio i stavio pod kontrolu populaciju vrste M. leidyi kojom se hrani.
Tekst i fotografije: Marinko Babić
IZVORI:
determinacija vrsta:
dr.sc. Davor Lučić, stručnjak za biologiju i ekologiju zooplanktona Instituta za more i priobalje Sveučilišta u Dubrovniku
Turk, T., Pod površinom Mediterana, Školska knjiga, Zagreb, 2011.
O autoru
