Rebraši su morski organizmi slični meduzama. No, nemajte straha, nemaju žarnice i potpuno se bezopasni za čovjeka. Zaronimo u čudesan svijet Jadranskog mora.
Tekst i fotografije: Marinko Babić
Rebraši (Ctenophora) su na prvi pogled slični žarnjacima, osobito meduzama, no od njih se razlikuju po tome što su bilateralno simetrični i po tome što nemaju žarnice pa tako ne predstavljaju opasnost za ljude. Imaju jajasto ili okruglo tijelo, dvije lovke i 8 redova uzdužno položenih pločica – rebara po kojima je cijelo koljeno dobilo ime. Pločice su nastale spajanjem trepetljika i omogućuju im plivanje u svim smjerovima.
Leucothea multicornis
Ovaj rebraš ima prozirno tijelo cilindričnog oblika sa uzdužnim pojasevima (rebrima) koji svjetlucaju u plavičastim i ružičastim nijansama. Za vrstu su svojstvene bradavičaste izrasline koje pokrivaju cijelo tijelo. Naraste do 10 cm, obitava na dubinama 0-30 m, rasprostranjen je u Sredozemlju i Atlantskom oceanu.
Venerin pojas (Cestus veneris)
Za razliku od ostalih rebraša, venerin pojas ima izduženo i spljošteno tijelo, nalik na prozirnu traku čiji rubovi svjetlucaju u duginim bojama. Pri kretanju koristi vijugave zmijolike pokrete. Vrlo je nježne građe i lomi se na najmanji dodir. Usni otvor mu se nalazi na središnjem dijelu. Obitava u prvih nekoliko metara ispod površine, može narasti do 1 m duljine. Rasprostranjen je na Sredozemlju, Atlantskom, Tihom i Indijskom oceanu.
Bolinopsis vitrea
Ima prozirno, bilateralno simetrično tijelo sa pojasevima prekrivenim pločicama koje svjetlucaju u duginim bojama. Rebraš je sličan vrsti L. multicornis, ali je nešto manji (naraste do 7 cm) i nema bradavičaste izrasline. Rasprostranjen je u toplim i umjereno toplim morima (Sredozemno more, Atlantski i Indijski ocean).
Pleurobrachia rhodopis
Ova vrsta ima prozirno, okruglo tijelo sa 8 redova pločica koje se protežu od usnog otvora do ispupčenog dijela na suprotnoj strani. Dvije bočno pričvršćene, češljaste lovke promjenjive su duljine. Po potrebi ih, sa ulovljenim planktonom privlači ka usnom otvoru. Izgledom podsjeća na ogrozd (eng. naziv: sea gooseberry). Obitava na sjeverozapadnom Mediteranu na dubinama 0-50 m.
Morski orah (Mnemiopsis leidyi)
Ovaj rebraš je 10 cm dug i 2,5 cm širok rebraš koji izvorno obitava u zapadnom dijelu Atlantskog oceana. Početkom 1980-ih je slučajno unesen u Crno more (najvjerojatnije balastnim vodama), da bi 1989. dostigao gustoću populacije od 400 primjeraka po m³ vode.
Pošto se M. leidyi hrani jajima i ličinkama pelagičnih riba, i istovremeno se natječe s njima za iste izvore hrane (zooplankton), došlo je do dramatičnog pada populacije riba i potpunog kolapsa ribarstva na tom području koje se do danas nije oporavilo unatoč potpunoj zabrani ribarenja. Iznenadnim pojavljivanjem još jedne vrste rebraša, Beroe ovata koja se hrani vrstom Mnemiopsis leidyi, djelomično je uspostavljena ravnoteža. Crno more je od tada naseljeno objema vrstama. Isti scenarij odvio se početkom 21. stoljeća s istim vrstama i u Kaspijskom jezeru.
Prošloga ljeta M. leidyi se pojavio u znatnom broju i u sjevernom Jadranu. Zbog velike potencijalne opasnosti koju ova vrlo invazivna i izuzetno prilagodljiva vrsta predstavlja za Jadran, znanstvenici su pokrenuli istraživanja s ciljem praćenja brojnosti i utvrđivanja eventualnih posljedica prouzročenih njegovim prisustvom.
Jajasti rebraš (Beroe ovata)
Rebraš naraste do 16 cm, prozirno ružičaste je boje s velikim ustima na jednom kraju. Izvorno obitava u južnom dijelu Atlantskog oceana i u Sredozemnom moru, kao invazivna vrsta naselio je Crno more i Kaspijsko jezero, gdje je smanjio i stavio pod kontrolu populaciju vrste M. leidyi kojom se hrani.
IZVORI:
determinacija vrsta:
dr.sc. Davor Lučić, stručnjak za biologiju i ekologiju zooplanktona Instituta za more i priobalje Sveučilišta u Dubrovniku
Turk, T., Pod površinom Mediterana, Školska knjiga, Zagreb, 2011.
http://doris.ffessm.fr/Especes/Cestum-veneris-Ceinture-de-Venus-26
http://animaldiversity.org/accounts/Beroe_ovata/
http://www.devbio.biology.gatech.edu/?page_id=6890
https://en.wikipedia.org/wiki/Mnemiopsis