Kos (Turdus merula) je jedna od najpoznatijih i najčešćih ptica Hrvatske. Crno perje, žuti kljun i melodiozan pjev čine ga simbolom ranih proljetnih jutara. Otkrij kako izgleda, gdje živi i čime se hrani ovaj šumski pjevač.
Teško je zamisliti proljetno jutro bez pjeva kosa koji se razliježe s krovova, stabala i dimnjaka. Ova šarmantna ptica pjevica jedan je od najčešćih stanovnika naših šuma i gradova. Njegov topao, melankoličan glas već stoljećima nadahnjuje pjesnike i skladatelje, dok svojom prisutnošću donosi osjećaj živosti i buđenja prirode. Kos je prava ikona hrvatskih vrtova i parkova – ptica koja se, iako skromna po izgledu, svojim karakterom i pjesmom lako uvuče pod kožu.
Pročitajte više o pticama u Hrvatskoj
Kako izgleda kos?
Kos je srednje velika ptica, duga oko 25 centimetara, s rasponom krila do 38 centimetara. Tijelo mu je vitko i skladno, a rep dug i blago zaobljen, što mu daje prepoznatljivu siluetu kad sleti na tlo ili granu.
Mužjak je lako prepoznatljiv po sjajnom, baršunasto crnom perju, narančasto-žutom kljunu i tankom žutom prstenu oko oka, koji u sunčevoj svjetlosti djeluje gotovo zlatno. Taj kontrast čini ga jednom od najelegantnijih ptica naših vrtova.
Ženka je skromnijeg izgleda — njezino je perje smeđasto s toplim nijansama, a trbuh lagano prošaran tamnijim pjegama. Mladunci su svjetliji, s vidljivim točkicama po perju koje nestaju nakon prve promjene perja, čime polako poprime odrasli izgled.
U letu kos djeluje brzo, ali ne i naglo — kreće se u valovitom ritmu, nekoliko brzih zamaha pa kratak klizni let. Često se čuje i njegov kratak, oštar “tjik!” kojim upozorava druge ptice na opasnost.
Na tlu je kos iznimno živahan. Trčkara po travi, zaustavlja se svakih nekoliko koraka, nakrivi glavu i osluškuje podzemni svijet – gliste i kukce koje traži sluhom. Njegovi pokreti djeluju smireno, ali pažljivo, kao da svaku travku i list promatra s namjerom.
U sezoni parenja mužjak ponekad raširi rep i lagano spušta krila, izvodeći tihi, gotovo ceremonijalni pokret pred ženkom – diskretan, ali dojmljiv ples udvaranja koji dodatno ističe njegovu eleganciju.
Gdje živi kos?
Kos je vrlo prilagodljiva vrsta i nastanjuje gotovo sva područja Hrvatske – od nizinskih šuma i voćnjaka, preko planinskih šumaraka, pa sve do gradskih parkova i dvorišta.
Iako mu prirodno stanište čine lisnate i mješovite šume, danas se jednako dobro snalazi i među ljudima – gdje su vrtovi, travnjaci i živice, tu je i on.
U Hrvatskoj je većinom stanarica, no dijelom i djelomična selica – kosovi iz sjevernijih krajeva povremeno zimuju kod nas, dok neki naši sele prema jugu Europe.
Prehrana i način hranjenja
Kos ima raznoliku prehranu. U toplijim mjesecima jede kukce, gliste, puževe i gusjenice, a zimi prelazi na plodove i bobice poput bazge, gloga, šipka i imele. Rado dolazi i u vrtove gdje traži voće, komadiće kruha ili masnoće ostavljene za ptice.
Zanimljivo je da kos koristi sluh kako bi pronašao plijen pod zemljom – često se može vidjeti kako nakrivi glavu, pažljivo osluškuje i potom izvuče glistu iz tla s nevjerojatnom preciznošću.
Gniježđenje i mladunci
Sezona gniježđenja traje od ožujka do srpnja. Gnijezdo, koje podsjeća na malu zdjelicu, gradi od grančica, trave i blata, a oblaže ga mekim biljem i mahovinom. Smješta ga nisko u grmlje, živice, pukotine zidova ili čak na balkone i prozorske daske — ne boji se blizine čovjeka.
Ženka polaže 3 do 5 jaja, koja leži oko dva tjedna. Oba roditelja brinu se za mlade, koji napuštaju gnijezdo već nakon 12–15 dana, ali ih roditelji još nekoliko tjedana hrane. Tijekom sezone par može imati dvije, ponekad i tri legla.
✨ Zanimljivosti
- Kos je jedan od najboljih pjevača europske faune – svaki mužjak ima svoj, jedinstveni “repertoar” koji prilagođava tijekom života.
- U gradovima često pjeva i noću, privučen uličnim svjetlima.
- Njegov pjev bio je inspiracija brojnim glazbenicima i pjesnicima, poput Beethovena i Wordswortha.
- U narodnoj tradiciji kos je vjesnik proljeća i sreće, a u nekim krajevima simbol vitalnosti i slobode.
- Ima izvrsno pamćenje – pamti gdje je zakopao plodove i vraća im se i nakon više dana.
O autoru
