Bagrem (Robinia pseudoacacia) je brzorastuća, invazivna vrsta, s trnovitim granama i velikim grozdastim cvatovima koje pčele jako vole.
Bagrem ili akacija je listopadno drvo iz porodice lepirnjača (Fabaceae). Nastanjuje suhe i umjereno vlažne terene i voli osunčane plohe, naročito rubove šuma. Dolazi u sastavu miješanih šuma, ali i u čistim bagremovim šumama. Zbog rijetke krošnje svijetlost u šumama bagrema dopire do tla, što omogućava razvoj prizemnom sloju vegetacije. Bagrem je brzorastuće drvo koje prvih 5 godina može rasti i više od metra u visinu godišnje. Ukupno naraste do 25 metara u visinu, a maksimalnu visinu postiže s oko 40 godina starosti. Zabilježena su stabla stara 200 godina.
U Republici Hrvatskoj bagrem se nalazi na popisu invazivnih vrsta jer svojom prisutnošću ometa rast i razvoj autohtonih drvenastih biljaka. Danas široko rasprostranjen, bagrem je tek u 17. stoljeću iz Sjeverne Amerike prenijet u Europu, gdje se potpuno udomaćio. Prenio ga je francuski botaničar i vrtlar na francuskom dvoru Jean Robin, po kojem je rod Robinia dobio ime. Na području Hrvatske zabilježena je prisutnost bagrema početkom 20. stoljeća.
Bagrem ima razgranati korijenov sustav. Dobro se razlikuje plitki glavni korijen (do 1,5 m dubine) i bočno korijenje koje može biti i do 20 m dužine. Stablo naraste do 90 cm u širinu. Mlada kora je glatka i smeđe boje, stara kora postane uzdužno izbrazdana. Bočne grane su lako lomljive i pucaju pod teretom snijega ili snažnog vjetra. Na granama se nalaze trnovi. Listovi su neparno perasto sastavljeni od 9 do 25 liski. Jajolike liske su cjelovite, okruglaste baze i blago urezanih vrhova.
Bagrem cvate bijelim, visećim, grozdastim cvatom. Pojedinačni cvjetovi (15 do 20 u grozdu) su dvospolni. Čaška je sastavljena od 5 lapova, a vjenčić od 5 latica (1 zastavica, 2 lađice i 2 krila). Zastavica ima žutu pjegu. Unutar ocvjeća smješteno je po 10 prašnika (9 sraslih filamentima + 1 slobodan), plodnica i nektariji. Na njušci tučka su dlake za sakupljanje polena. Biljka cvate u svibnju. Cvjetovi se odlikuju osebujnim jakim mirisom kojim privlače kukce na oprašivanje, naročito pčele.
PRATITE NAS NA FACEBOOKU I INSTAGRAMU!
Plod je viseća i plosnata mahuna duljine do 10 cm. Mahune često ostaju na stablu visjeti cijelu zimu do početka sljedeće vegetacijske sezone. U mahunama je 5-10 bubrežastih, sitnih, smeđih sjemenki. Pucanjem mahune po šavu sjemenke se rasijavaju. Kao i ostale lepirnjače, bagrem je u simbiozi s bakterijama te obogaćuje tlo s dušikom.
Bagrem je vrlo rasprostranjeno drvo u privatnim šumama i ljudi ga rado sade. Raste brzo i daje relativno kvalitetnu drvnu masu. Koristi se za ogrjev, u drvnoj industriji, za stupove i kolce za vinograde itd. Bagrem je dobar i za pčelinju ispašu, a med je vrlo cijenjen na tržištu. Bagremov med ostaje mjesecima tekući i sporo kristalizira jer sadrži veće količine fruktoze nego glukoze.
Bagrem nalazi primjenu u narodnoj medicini i kulinarstvu. Sušeni cvjetovi koriste se za čaj i za sirup od bagrema, koji se pripravlja slično kao sirup od bazge. Zbog puno slatkog nektara i eteričnih ulja cvjetovi su jestivi. Grozdasti cvatovi uvaljaju se u smjesu za palačinke i prže. Cvjetovi se ne jedu u velikim količinama jer sadrže i određene toksične glikozide.
Tekst: Mišo Rašan, fotografije: Luka Hercigonja
O autorima:
Mišo Rašan profesor je kemije i biologije, autor mnogih udžbenika, priručnika i radnih bilježnica. Turistički je pratitelj, zaljubljenik u prirodu, putovanja i planinarenje. Luka Hercigonja njegov je učenik, biolog amater te fotograf prirode iz Međimurja. Surađuje s ornitolozima i ostalim znanstvenicima u istraživanju flore i faune Međimurja. Pogledajte njegovu stranicu