Ljekovita češnjača velika je biljka proljeća. Poznata je po okusu i mirisu češnjaka, po kojem je i dobila ime.
Ljekovita češnjača (češnjevka, lat. Alliaria petiolata; sin. Alliaria officinalis)je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice krstašica (Brassicaceae). Samoniklo raste u sjenovitim i polusjenovitim listopadnim šumama te uz njihove rubove. Prve godinu rasta pohranjuje organske tvari u podanak, a tek druge godine izrasta stabljika koja nosi cvijet i plodove, odnosno sjemenke.
Naziv je dobila zbog mirisa na bijeli luk, češnjak. Češnjača cvate tijekom travnja i svibnja. Biljka ima uspravnu i uglavnom nerazgranatu stabljiku koja ponekad izraste do 1 m visine. Jednostavni listovi su naizmjenično raspoređeni na stabljici. Plojke listova su srcolike ili trokutaste, imaju tupo nazubljene rubove. Bijeli grozdasti cvat izrasta na vrhu stabljike i/ili bočno iz pazušaa listova pri vrhu. Pojedinačni cvjetovi su mali, dvospolni i tetramerni. Čaška se sastoji od 4 lapa, a vjenčić od 4 bijele latice. Prašnici su raspoređeni u dva ciklusa (2+4), plodnica se sastoji od dva plodna lista.
Iz cvjetova nastaju plodovi, suhi pucavci u obliku komuške. Unutar komuške sazrijevaju crvenkaste hrapave sjemenke. Sjemenke se vrlo lako rasijavaju, vrlo su otporne i mogu mirovati nekoliko godina čekajući povoljne uvjete. Češnjača s lakoćom potiskuje druge biljke na staništu. Češnjača posjeduje određena ljekovita svojstva, no danas se rijetko koristi u ljekovite svrhe. Mladi listovi nekoć su se dodavali salatama zbog blagog okusa na češnjak.
Tekst: Mišo Rašan, fotografije: Luka Hercigonja
O autorima:
Mišo Rašan profesor je kemije i biologije, autor mnogih udžbenika, priručnika i radnih bilježnica. Turistički je pratitelj, zaljubljenik u prirodu, putovanja i planinarenje. Luka Hercigonja njegov je učenik, biolog amater te fotograf prirode iz Međimurja. Surađuje s ornitolozima i ostalim znanstvenicima u istraživanju flore i faune Međimurja. Pogledajte njegovu stranicu.
O autoru
