Češljugar (Carduelis carduelis) mnogima je naša najljepša ptica te najbolji pjevač. Grdelin, grdelac, štiglec, staglin, samo su neki od lokalnih naziva.
Češljugar je predstavnik zebovki, što vidimo po jakom kljunu kojima drobi sjemenke. Češljugar je vrlo prepoznatljiv sa svojim crvenim licem, crno-bijelom glavom, svijetlosmeđim leđima, bijelim trbuhom s mekano-smeđim bokovima i prsima. Krila su mu crno-žuta. Spolovi su slični, no gledajući iz blizine, mužjaci imaju veću, tamnije crvenu masku koja se širi odmah iza oka. Kod ženki, crvena boja ne dopire do oka. Kljun boje bjelokosti je dug i šiljast, a rep je račvast. Češljugari u razdoblju razmnožavanja imaju bijel kljun, sa sivkastom ili crnkastom točkom na vrhu. To je srednje velika ptica pjevica, u prosjeku duga 12-13 cm s rasponom krila od 21-25 cm i težinom od 14 do 19 g. Slična vrsta su zviždci, ali oni nemaju uočljivo obojeno masku na licu.
Nastanjuje otvorene šume i rubove šuma, voćnjake, parkove, mozaične seoske krajolike i druga otvorena staništa sa stablima. Hrani se sitnim sjemenjem trava, pupovima, primjerice u proljeće cvjetnim resicama topola. Češljugareva omiljena hrana je maleno sjemenje poput čičkova i češljugovine. Za vrijeme gniježđenja lovi i kukce, npr. biljne uši i mravlja jaja koje nosi ptićima. Kukci su im kao zvori proteina potrebni ptićima za rast. Zimi je čest gost na hranilicama za ptice za ptice.
Oko svibnja mužjak počinje svadbenu pjesmu i ženku potiče na gniježđenje. Pjev češljugara je jako melodičan pa odzvanja nadaleko. Izmjenjuje cvrkut i glasan završni čurlik s kojim ptica izvodi mimiku pomicanja tijela lijevo desno.
Gnijezdi se od kraja travnja do kolovoza. Češljugar ima dva, čak i tri gniježđenja u tom razdoblju, ovisno o hrani u drugim okolnostima. U gustoj vegetaciji (drveće ili grmlje), gradi kupolu od trave, najčešće na 5 do 8 metara iznad zemlje, ali ako se osjeća sigurno i više i niže. Ženka se prije toga počinje hraniti s kukcima što uz mužjakove poticaje dovodi do početka reproduktivnog ciklusa. Gnijezdo je građeno od korjenčića i mahovine i finih travki vune, dlake, perja i paučine. Paučinom i vezuje gnijezdo za grančice na kojima stoji.
Ženka nakon parenja u njega polaže 5 – 7 plavkasto-bijelih jaja sa vijencem smeđih točaka. Na njima leži od 12 do 14 dana, a mužjak je za to vrijeme redovito hrani. Ženka češljugara s izleženim ptičima ostaje još desetak dana dok im ne naraste perje koje ih štiti od hladnoće. Zebovke jako brzo rastu te i mladi češljugari već nakon 14 dana počinju prve vježbe krila na grančicama u blizini gnijezda. Par dana kasnije okušaju se u letenju i tada prate svoje roditelje glasno se javljajući. Još dugo ostaju zajedno jer im je potrebno pouke u samostalnom trženju hrane, pa uvijek oko lipnja možemo vidjeti cijelu obitelj kako na nekom livadnom korovu traži hranu. U kolovozu se mitare pa mladi tada dobiju perje odraslih ptica.
U kasnu jesen polako se mlade i stare ptice skupljaju u velika jata koja će uskoro početi lutati poljima i livadama, vrištinama i korovištima, u potrazi za hranom. Izvan sezone parenja boravi u jatu, moguće i s drugim zebovkama i većinom ostaju preko zime. Za jakih zima k nama dolaze sjeverne podvrste češljugara koje se dužinom i manjom obojenošću razlikuju od češljugara iz kontinentalnih krajeva. Selidbena jata u Hrvatsku stižu u kolovozu i zadržavaju se do travnja. Neke se ptice sele na male udaljenosti, s viših nadmorskih visina u doline, dok druge prelijeću više stotina kilometara.
Ženke i mladunci se sele češće i na veće udaljenosti nego odrasli mužjaci. Seli se danju u jatima. Gnjezdarice zapadne Europe sele se u uskom pojasu prema jugozapadu, dok se one iz istočne Europe sele na šire područje u smjeru između zapada i jugoistoka. Djelomična je selica, zimuje unutar područja rasprostranjenosti, a najbrojniji je u Sredozemlju. U većini populacija, pa čak i u onim najsjevernijima, dio ptica su stanarice.
Češljugar je kozmopolitska vrsta, nastanjuje Europu i Aziju istočno do jugozapadne Kine. U Europi je rasprostranjen na sjever do juga Skandinavskog poluotoka. Opisano je 14 podvrsta, koje se dijele na zapadnu ili carduelis skupinu čije je zajedničko obilježje crna kapa i sivoglavu istočnu ili caniceps skupinu. Životna dob mu je do 5 godina. Prisutan je po cijeloj Hrvatskoj, pretpostavlja se da u Hrvatskoj ima 220.000 – 260.000 parova.
O autoru
