Mali zimzelen (Vinca minor) je zimzelena, višegodišnja, puzajuća biljka rasprostranjena u mnogim listopadnim šumama u kojima ponegdje prekriva velike površine šumskog tla.
Zbog ugodnog gustog zelenila što ga daju listovi i lakog oblikovanja, ljudi je rado uzgajaju u vrtovima i parkovima. Izdanak malog zimzelena ima dva tipa stabljike – puzajuću i uspravnu. Puzajuća je polegnuta po tlu i lako se zakorijenjuje. Uspravne stabljike visoke su do 20 cm i nose nasuprotne listove te najčešće samo jedan cvijet. Listovi su lancetasti, suženi prema bazi i ušiljeni prema vrhu. Zimzeleni su, kožasti i sjajni, dugački do 5 cm. Rub lista je gladak, što biljku razlikuje od velikog zimzelena (Vinca major), koji ima veće i u bazi pomalo srcolike listove s dlakavim rubom.
Cvjetovi su dvospolni i cjevastog oblika (jer su latice djelomično srasle). Baze cvjetova su okružene s pet malih lapova. Latica ima pet i ljubičastoplave su boje. U cvijetu je smješteno po pet prašnika pričvršćenih za cjevasti dio vjenčića (sraslih latica) i dva tučka. Cvatnja započinje već u ožujku, a cvjetove oprašuju kukci. Iz cvijeta nastaje plod koji ima dva mjehura. U njima sazrijevaju sjemenke koje su eliptične, spljoštene, oko 6 mm velike, smeđe do tamnosmeđe. Pucanjem mjehura sjemenke se rasijavaju.
Biljka se brzo širi i prekriva velike površine tla, ali se nikada ne penje. Ime roda Vinca dovodi se u vezu s lat. vincio ( = vezivati, okovati), moguće i radi toga što korijenje dobro povezuje tlo na strmim obroncima. Na taj način sprječava eroziju tla uzrokovanu padalinama ili vjetrom. Mali zimzelen vrlo je rasprostranjen u Hrvatskoj i Europi. Dolazi u Panonskoj Hrvatskoj, Gorskom kotaru, Istri, Lici i Velebitu.
Nalazimo ga uglavnom u listopadnim šumama, šumarcima i čistinama uz rub šume. Prekrivanjem tla sprječava isparavanje vode iz tla pa je biljka – u tom smislu – korisna. Zimzelenu najviše odgovara vlažno, humusno tlo i sjenovit položaj, no budući da je vrlo otporan, uspijevat će i na suncu i oskudnijim tlima, čak i na kamenjaru. Razmnožava se sjemenom, reznicama, grebenicama i dijeljenjem biljke. Najlakše se razmnožava vegetativno – dijeljenjem. U proljeće ili tijekom jeseni zakorijenjeni dio puzajuće stabljike odvoji se od matične biljke i presadi na odgovarajuće mjesto.
Ova biljka sadrži između ostalih bioaktivnih tvari i sitosterol. Sitesterol producira većina biljaka. Taj spoj pripada skupini fitosterola, tvari sličnih kolesterolu u ljudi i životinja. Sitesterol je vrlo koristan jer smanjuje upijanje kolesterola u crijevima unešenog hranom. Tako pridonosi smanjenju tzv. lošeg kolesterola male gustoće (LDL). Obrambeni mehanizam malog zimzelena od biljoždera su tanini – tvari gorkog okusa. Naročito puno tanina ima općenito u nedozrelim plodovima biljka. Kako plodovi sazrijevaju, tako se količina tanina u njima smanjuje.
Alkaloid vinkamin još je jedna važna bioaktivna tvar u malom zimzelenu koja se koristi u liječenju ljudi. Vinkamin je vazodilatator (širi krvne žile) pa poboljšava opskrbljenost mozga kisikom. Stoga je koristan jer pospješuje različite mentalne aktivnosti. Ipak, zimzelen je mnogo poznatiji po tome što se rado uzgaja u vrtovima, parkovima, na terasama itd., pa su razvijeni i brojni kultivari. Radi skromnih zahtjeva biljke, uzgoj je vrlo jednostavan. U dijelovima Sjeverne Amerike zimzelen se smatra invazivnom vrstom koju je vrlo teško iskorijeniti, jer su kožasti listovi biljke otporni na mnoge herbicide.
Tekst: Mišo Rašan, fotografije: Luka Hercigonja
O autorima:
Mišo Rašan profesor je kemije i biologije, autor mnogih udžbenika, priručnika i radnih bilježnica. Turistički je pratitelj, zaljubljenik u prirodu, putovanja i planinarenje. Luka Hercigonja njegov je učenik, biolog amater te fotograf prirode iz Međimurja. Surađuje s ornitolozima i ostalim znanstvenicima u istraživanju flore i faune Međimurja. Pogledajte njegovu stranicu.
O autoru
