Crvendać (Erithacus rubecula) mala je, ali živahna ptica s prepoznatljivim narančastim prsima. Uvijek blizu ljudi, donosi toplinu i glas prirode.
Crvendać (Erithacus rubecula) je jedna od najpoznatijih i najomiljenijih ptica Europe, lako prepoznatljiv po narančastocrvenim prsima i okruglom tijelu. Ova mala, ali hrabra ptica često se približava ljudima, osobito vrtlarima, dok kopaju zemlju – tražeći kukce i crve koji izlaze na površinu. Zbog svoje blage naravi i melodioznog pjeva, crvendać je postao simbol vedrine, proljeća i nade, ali i vjesnik zime, jer ga često viđamo i u najhladnijim danima.
Pročitajte više o pticama u Hrvatskoj
Kako izgleda crvendać?
Crvendać je malena, ali upečatljiva ptica, dugačka oko 14 centimetara, s rasponom krila od 20 do 22 cm i težinom od 16 do 22 grama. Mužjaci i ženke izgledaju gotovo isto, što je rijetkost među pticama. Tijelo im je smećkastosivo, trbuh svijetao, a grudi i lice jarko narančasti – boja po kojoj ga svi odmah prepoznajemo.
Mladi crvendaći su neupadljivo smeđi i gusto pjegavi, bez narančaste boje. Tek nakon prvog mitarenja, u kasno ljeto ili jesen, dobivaju prepoznatljiv “ogrtač” odraslih ptica.
Oči su im velike i tamne, što im daje umilan, gotovo ljudski izraz, a ponašanjem djeluju radoznalo i neustrašivo – često će se približiti čovjeku, posebno ako kopa zemlju.
Crvendać se hrani raznim kukcima i njihovim ličinkama, gujavicama, puževima, ali i sitnim sjemenkama i šumskim plodovima. Zimi, kad ponestane kukaca, često dolazi do hranilica u vrtovima, gdje ga možemo vidjeti kako živahno skače i brani svoj teritorij od drugih ptica.
Gdje živi crvendać?
Crvendać je vrlo prilagodljiva ptica koja nastanjuje gotovo sve tipove krajolika – od šuma i šumaraka, preko vrtova, parkova i voćnjaka, do živica i grmlja uz rubove naselja. Najviše voli polusjenovita i vlažna mjesta s dovoljno zaklona i mekanim tlom, gdje lako pronalazi hranu.
U Hrvatskoj je rasprostranjen širom zemlje, od nizina do planinskih područja, pa ga možemo čuti i u gradskim parkovima i u najzabitijim šumama. Većina naših crvendaća ostaje ovdje i tijekom zime, dok dio populacije iz sjevernijih krajeva Europe dolazi prezimiti kod nas.
Tijekom hladnijih mjeseci, kad snijeg prekrije šumsko tlo, crvendać se često približava ljudskim naseljima i hranilicama za ptice, gdje svojim veselim pokretima i nježnim glasom unosi život i boju u zimski krajolik.
Crvendać je izrazito teritorijalna ptica koja teritorij zauzima u vrijeme gniježđenja, na zimovanju, čak i na odmorištima u seobi. Budući da svoj teritorij i zimi označava pjesmom, crvendać je jedna od rijetkih vrsta ptica čiji pjev možemo čuti tijekom čitave zime, osobito za prvih toplijih dana.
U hladnijem dijelu areala crvendać je selica, a u toplijem, barem djelomično, stanarica. Populacije zapadne Europe većim su dijelom stanarice. Status vrste je siguran (LC) i pretpostavlja se da u Hrvatskoj populacija broji između 1.000.000 – 1.200.000 parova.
Razmnožavanje crvendaća
Crvendać gradi skrovito gnijezdo od suhog lišća, mahovine, vlati trave i korijenja, najčešće na tlu ili nisko u gustoj vegetaciji, dobro zaklonjeno od pogleda. Iako ga obično postavlja u prirodnim udubinama, ponekad koristi i neuobičajena mjesta – pukotine zidova, cvjetne posude, pa čak i stara metalna lončića ili čizme ostavljene u dvorištu.
Gnijezdi se dva puta godišnje, od travnja do srpnja. Ženka polaže 4 do 6 jaja bjelkaste boje s nježnim pjegicama i sama sjedi na njima oko dva tjedna. Nakon izlijeganja, oba roditelja revno hrane mlade kukcima i ličinkama, neprestano donoseći zalogaje u gnijezdo.
Mladunci napuštaju gnijezdo već nakon 12 do 15 dana, no još neko vrijeme ostaju u blizini roditelja dok ne ojačaju. U prirodi crvendaći u prosjeku žive do pet godina, a u zatočeništvu i duže.
Njihovo nježno cvrkutanje tijekom proljeća i ranog ljeta često je prvi znak novog života u vrtovima i šumarcima.
🐛 Čime se hrani crvendać
Crvendać je svestran i spretny lovac na tlu, koji se hrani sitnim beskralježnjacima – ponajprije kukcima, njihovim ličinkama, gujavicama i puževima. Svoj plijen traži skakutanjem po zemlji i brzim trzajima glavom, a kad uoči nešto zanimljivo, munjevito ga hvata kljunom.
Osim životinjske hrane, rado jede i sitno sjeme, bobice i šumske plodove, osobito krajem ljeta i u jesen. Zimi, kad kukaca ponestane, crvendaći se približavaju hranilicama u vrtovima, gdje rado posežu za sjemenkama suncokreta, komadićima jabuke ili mrvicama kruha.
Zanimljivo je da, iako je malen, crvendać žestoko brani svoje hranilište od drugih ptica – hrabro odgoni čak i one veće od sebe, kako bi zadržao svoj dragocjeni izvor hrane.
💡 Zanimljivosti o crvendaću
Crvendać je jedna od najomiljenijih ptica Europe – i to ne bez razloga. Osim što je lijep i umiljat, njegov melodičan pjev čujemo gotovo tijekom cijele godine, čak i zimi, kada većina ptica šuti. Mužjaci tada brane svoje malo područje pjesmom koja odzvanja tihim krajolikom i stvara dojam života usred tišine.
U mnogim je kulturama crvendać simbol topline, prijateljstva i nade. U narodnim predajama često se povezuje s Božićem i zimskim blagdanima, pa ga zato mnoge zemlje smatraju pticom zime.
Zanimljivo je da, iako izgleda nježno, crvendać zna biti vrlo teritorijalan – osobito mužjaci, koji će odlučno braniti svoj prostor od drugih crvendaća, često i uz glasno „cik-tik“ upozorenje.
Zbog svoje prisutnosti u vrtovima i blizini ljudi, postao je i simbol povezanosti čovjeka i prirode – mali podsjetnik da i u najhladnijem danu postoji život, boja i glas prirode koji nas prati.
🪶 Osobna iskaznica vrste
| Znanstveni naziv: | Erithacus rubecula |
| Duljina tijela: | oko 14 cm |
| Raspon krila: | 20 – 22 cm |
| Težina: | 16 – 22 g |
| Boja perja: | smećkasta leđa, svijetao trbuh, narančasto lice i prsa |
| Stanište: | šume, parkovi, vrtovi, živice, voćnjaci |
| Prehrana: | kukci, ličinke, gujavice, puževi, sitno sjeme i bobice |
| Razmnožavanje: | 4–6 jaja, 2 legla godišnje, oba roditelja hrane mlade |
| Životni vijek: | do 5 godina |
| Status zaštite: | nije ugrožen, ali zakonom zaštićena vrsta u Hrvatskoj |
O autoru
