Manjić (Lota lota) je jedini slatkovodni bakalar i ljudi ga vrlo rado jedu, a neki smatraju i da je jetra afrodizijak.
Manjića bismo mogli na prvi pogled zamijeniti sa somom, čak i jeguljom, ali iskusni ribolovci znaju odmah o čemu je riječ. Najlakše ga se prepoznaje po tankoj bradici. Upravo je taj izraštaj zaštitni znak cijele porodice bakalara. Na glavi ima jedan dugi brk na donjoj čeljusti, a kraj nosnica ima i dva mala izraštaja poput mekanih roščića. Naraste do 50 cm i 1 kilogram težine, ali su zabilježeni divovi i do više od metra, stari i dvadeset godina.
Tijelo mu je sluzavo, duguljasto, bočno spljošteno i pomalo jeguljasto, ali glava je plosnata odozgo. Ima dvije leđne peraje – ona blizu glave kraća je, a ona iza duža je i gotovo dodiruje repnu peraju. Trbušna je peraja također dugačka. Male i zaobljene leđna i prsna peraja pokazuju da manjić nije dobar plivač, već da je stanovnik dna te da se zavlači u rupe. Koža sa sitnim ljuskama maskirnog je uzorka – sa žutomaslinastim ili tamnosmeđim, katkad gotovo crnim preljevima.
Manjića nalazimo u sporim rijekama, jezerima i akumulacijama. Nije izbirljiv u izboru dna; obitava na mulju, pijesku i kamenu. Ljeti voli hladnu vodu te ga nalazimo ispod termokline, u jezerima često i na najvećim dubinama. Hrani se sitnim ribama, mlađi, rakovima i ostalim sitnijim životinjama. Aktivan je noću i za oblačnih dana, a danju je skriven na dnu. Mrijesti se od prosinca do ožujka, često i ispod leda.
Ženke ne traže neko posebno mjesto koje bi olakšalo život mlađi, ali zato ispušta od 30 000 pa do tri milijuna jaja. Mužjaci se okupljaju oko njih i nastaje živo klupko dok osjemenjuju jaja. Oplođeno jaje ima kapljicu ulja koja im osigurava dobru plovnost te ih struje raznose na sve strane. Ličinke žive u otvorenoj vodi, a kad se izvaljaju mlade ribice, hrane se planktonom. Kako rastu, sve se više orijentiraju prema dnu, a nakon 3 – 4 godine starosti postaju spolno zreli. U Hrvatskoj ga nalazimo u Dunavu, Savi, Dravi i Muri.
Burbot (Lota lota) illustration from The Natural History of British Fishes (1802) by Edward Donovan (1768-1837). Digitally enhanced from our own original edition.