Smukulja je redovit gost u vinogradima, šumarcima i sličnim staništima. Nažalost, često nastrada, jer ju ljudi zamijene s otrovnicom riđovkom.
Smukulja (Coronella austriaca) – neupadljiva, ali izuzetno zanimljiva zmija naših krajeva. Često je ljudi zamijene s otrovnicama, no zapravo je potpuno bezopasna i iznimno korisna jer se hrani glodavcima i drugim sitnim životinjama. Ova vitka, smećkasta zmija s prepoznatljivom tamnom prugom kroz oko prava je majstorica prikrivanja – njezina boja i uzorak savršeno se stapaju s okolišem šuma, kamenjara i livada.
Saznajmo više o zmijama Hrvatske!
Kako izgleda smukulja?
Smukulja (Coronella austriaca) je zmija neotrovnica koja na prvi pogled može zavarati – zbog svog uzorka i boje često je ljudi zamijene s riđovkom. No, već na drugi pogled razlike su jasne. Dok riđovka ima trokutastu glavu, zdepasto tijelo i cik-cak uzorak, smukulja je vitka, skladnih proporcija i s glatkim, sjajnim ljuskama koje joj daju metalni odsjaj.
Po leđima nosi dva reda tamnih pjega, a one odmah iza glave ponekad su spojene u oblik male krune ili rogova – karakterističan detalj po kojem se lako prepoznaje. Od nosnice, preko oka pa sve do vrata, proteže se tamna pruga, dok se s obje strane tijela vidi još jedna, uža uzdužna pruga. Oči su joj s okruglim zjenicama, što je još jedan jasan znak da nije otrovnica (za razliku od riđovke, koja ima uske, mačje zjenice).
Boja tijela varira – može biti sivkasta, smećkasta, pa čak i crvenkasta, ovisno o podlozi na kojoj živi. Ženke su obično tamnije i manje upadljive od mužjaka, što im pomaže u prikrivanju tijekom sezone parenja. Prosječna duljina odrasle smukulje iznosi oko 70 do 80 centimetara, iako neki primjerci mogu doseći gotovo metar.
Diskretna i elegantna, smukulja je pravi majstor mimikrije – lako se stopi s kamenjem, lišćem ili zemljom, pa ju je u prirodi teško primijetiti i još teže uhvatiti pogledom.
GDJE ŽIVI SMUKULJA?
Iako je aktivna danju, smukulju nije lako vidjeti. Zavlači se između granja, kamenja, različitih pukotina, a čak i kad se sunča, smota se negdje na skrovito mjesto poput vegetacije ili ispod kakva lima. Najradije odabire grmovite, travnate obronke, kamenjare, vinograde, otvorene šume, rubove šuma, živice … Smukulja nije prevelik ljubitelj vrućine, pa je aktivna za hladnijeg doba dana ili u toplim oblačnim danima. Za toplijeg vremena aktivna je i noću. Većinom se zadržava na istom teritoriju tijekom života, posebice ženke.
Smukulja je jedna od najrasprostranjenijih europskih zmija. U Hrvatskoj dolazi po cijelom kontinentalnom dijelu te na nekim otocima poput Krka, Cresa i Brača. Do sada nije pronađena na Istarskom poluotoku.
ČIME SE HRANI SMUKULJA?
Prilično je spora zmija, ali u obrani zna biti brza i agresivna te gristi ako ju se uhvati. Drži se tla, no može se penjati po gustom, niskom grmlju. Smukulje najviše love druge gmazove, osobito guštere koji su im dvije trećine prehrane. Vole i zmije uključujući i poskoka, sljepiće, male sisavce, ptice, jaja … Nisu aktivni lovci već ih traže u njihovim skloništima.
RAZMNOŽAVANJE
U proljeće počinje sezona razmnožavanja, a mužjaci se bore za ženke. Pobjednici se pare sa ženkama nekoliko sati, a nakon oplodnje ona koti 3 – 9 posve razvijenih mladunaca. Ovoviviparna je vrsta, odnosno ženka rađa žive mlade koji izlaze iz jajne ljuske još u tijelu majke, neposredno prije okota. U južnim krajevima moguća su dva legla tijekom godine. Mužjaci spolno sazrijevaju sa 2,5 – 4 godine, a ženkama je potrebno više vremena. U prirodi smukulja može doživjeti do 18 godina.
O autoru
