Jedan od čestih kukaca naših šuma i livada je uljni kukac (Meloe violaceus). prepoznajemo ga po metaličnoj plavoj boji, kao i kapljicama hemolimfe koja izgleda kao ulje.
Uljni kukac (Meloe violaceus) poprilično je velika životinja. Naraste 10 – 32 mm, a žeke su nešto veće. Prepoznajemo ga po izduženom, okruglastom tijelu te plavom metaličnom sjaju na crnom tijelu. Elitre su dulje nego abdomen.
Nalazimo ih uz tlo, uz nisku vegetaciju. Žive na osvijetljenim mjestima, šumama i livadama, uz biljke na kojima se hrani polenom.
U kasno proljeće ženka u tlu polaže veliki broj jaja (2000 – 10000). Nakon kojih mjesec dana izlaze iz jaja ličinke i penju se na cvjetove biljaka. Ondje čekaju da se zakače za kukce (najčešće solitarne pčele, ali i skakavci) koji se hrane nektarom i oprašuju biljke. Odnose ih u košnicu u kojima su ličinke uljnog kukca paraziti koj se hrane jajima njihovih domaćina-žrtvi, kao i polenom i nektarom.
Ličinke uljnog kukca prolaze, kao i srodne vrste, komplicirani razvoj. Ličinke tzv. triungulinus razvijaju se iz jajašca, čekaju na cvjetovima pčele koje ih unose u košnicu gdje se dalje razvijaju u drugi oblik ličinke a zatim u lažnu kukuljicu iz koje se sljedećeg proljeća razvija treći oblik ličinke i prava kukuljica te konačno kukac. Ovakav razvoj naziva se hipermetamorfoza.
Naziv uljni kukac dobio je jer u opasnosti izlučuje hemolimfu koja izgleda kao kapljice ulja. Hemolimfa sadrži otrov kantaridin, 30 mg može usmrtiti čovjeka.
O autoru
