Foto: Stefan Didam
Vrlo se rijetko vidi krtica (Talpa europaea), ali prepoznajemo tragove njezina djelovanja – krtičnjake – humke svježe zemlje.
Krtica je sisavac kukcojed. Prekrivena je crnim, baršunastim krznom, oči su joj male i skrivene u dlaku, nema uški, a vrh joj je njuške gol. Rep joj je kratak i cijela životinja naraste oko 13 cm. Prednji su udovi s plosnatim noktima veliki i služe za kopanje zemlje. Krtica je takvom građom tijela prilagođena životu pod zemljom. Gradi dugačke podzemne tunele u kojima se kreće, boravi i hrani.
Živi u rahlom tlu koje pruža dovoljno hrane, a izbjegava pjeskovita tla. Hodnici koje stalno kopa povezuju prostorije u kojima je gnijezdo s brojnim izlazima. Krtičnjaci su hrpice iskopane zemlje. Hrani se beskralježnjacima u zemlji ili onima koji padnu u rupe, a najčešće lovi gujavice. U danu pojede hrane kao polovicu svoje težine. Slina joj je blago otrovna, što paralizira plijen.
Krtica je solitarna životinja koja agresivno brani svoj teritorij – i mužjaci i ženke. Ženka stvara velike količine testosterona, hormona koji je svojstven mužjacima i koji im daje robusnost i agresivnost. Jedino se za razmnožavanje nalaze mužjak i ženka, od ožujka do svibnja. Ženka nosi plod 21 – 28 dana te koti od travnja do lipnja 4 – 5 slijepih mladih. Sišu 28 dana, samostalni su nakon 35 dana i tada se udaljavaju od majke. To je najranjiviji dio života, jer moraju izići na površinu da bi našli novi teritorij i tada ih mogu uloviti mnogi grabežljivci poput ptica, kuna, pasa, mačaka … Spolno su zreli nakon 9 – 12 mjeseci.
Europsku krticu u Hrvatskoj ne nalazimo jedino u Dalmaciji, a kraj Dubrovnika je nađena samo jedna druga vrsta krtice – patuljasta krtica.
O autoru
