Topli dani pokucali su na naša vrata. Sunce je sve duže na nebu i grije nas sve jače i jače. Priroda se pomalo budi, vidimo to po proljetnicama u šumi. I kad se kasno poslijepodne divimo ljepoti boja šumarica, plućnjaka i ostalih biljaka, između lišća čujemo neko šuštanje. Kad bolje pogledamo, na desetine nožica hoda šumom. Treba se sagnuti i vidjeti da se radi o žabama krastačama, jer doba je njihova parenja!
Kamo kreću? Pratimo ih. Neke žabe idu same, no druge idu u paru. Bolje rečeno jedna žaba nosi drugu žabu. U žaba nema kavalira jer ženke tegle na leđima mužjake. Na sreću, ženke su veće nego mužjaci, ali ipak ne mnogo te taj posao nije lagan. Ponekad jadna ženka mora tegliti njih dvojicu koji se međusobno udaraju u borbi za ostanak na leđima. Ulog je veliki, samo će jedan postati tata. To su uglavno jači i stariji mužjaci, a oni mlađi će pokušarti igrari na sreću.
Odjednom osjetimo miris mulja. Došli smo pred močvaru. Mi ne možemo dalje jer je voda hladna i mutna, no krastačama to ne smeta. Bućnu u vodu i ondje ostanu plivati u istom položaju. Ženke polako počinju puštati jajašca, a mužjaci puštaju sjeme koje oplođuje jaja. Jaja su u dugačkim trakama kao izašla iz neke tvornice. Druge vrste žaba, primjerice smeđe žabe polažu jaja u nakupinama. Nakon nekoliko dana počinje povratak u šumu i od tada krastače žive skrovito i rijetko ih se vidi.
Druge su žabe mnogo glasnije za vrijeme parenja. U proljeće odjekuje pjesma zelenih žaba uz velike vodene površine. Najglasnije su noću pa ljudi lakog sna ne mogu zaspati. Nije to lijep pjev kao u ptica već kreketanje što jače mogu. Time dakako privlače ženke. Što je bolji žabac bolji pjevač, to će lakše osvojiti srce žabice. Druge vrste žaba su ipak nešto bolji umjetnici. Gatalinke, male zelene žabice koje žive na trsci i grmlju su muzikalnije ljudskom uhu. To su najmanje, ali i njaglasnije europske žabe kao solo pjevači. Lijepo pjevaju i mukači, žabe sa crvenim ili žutim trbuhom. Ponekad se mogu se zamijeniti sa sovama jer zvuče kao da huču.
Jaja ostaju u vodi dok se iz njih se razvijaju punoglavci. Imaju mali repić kojim se pokreću mahanjem. Voda zna biti potpuno tamna od brojnih malih tjelešaca. Nemaju mnogo obrana i žrtve su mnohih životinja. Kako ih ima veliki broj, mnogi preživljavaju. Polako im se razvijaju prednji i stražnji udovi i postaju male žabice. Zelene žabe ostaju u blizini vode, no većina ostalih izlazi van i kreće u život na zraku. Sve dok se ne vrate natrag, ovaj puta same ostaviti jaja i oploditi ih.
O autoru
