Svojom “blagom naravi” i odabirom ljudskih naselja kao svoga životnog prostora, bijela roda (Ciconia alba) je postala vrlo popularna i draga ljudima.
Perje ove ptice je bijelo, osim crnih rubova krila. Noge su tanke i duge, a kljun dugačak i šiljast. To su velike ptice, visoke i jedan metar. To se osobito lijepo vidi kad polete, dok elegantno klize zrakom širom raširenih krila. Ne boje se čovjeka pa im se može dosta približiti – tada je moguće vidjeti njihove velike i lijepe oči. Uz malo mašte, čini se čak da imaju našminkane trepavice.
Bijela je roda mesojed i hrani se živim plijenom. Nije previše izbirljiva, pa joj je jelovnik raznolik. Voli ribu koju lovi u plitkim ribnjacima i uz rubove rukavaca rijeka i stajaćica. Na poplavnim livadama traga za žabama, zmijama, puževima i gujavicama, a na suhim pokošenim livadama u lipnju i srpnju gosti se kukcima. Kako se ne boji ljudi, često vreba na uskomešane male životinje iza traktora koji kosi travu. Zbog takvih prehrambenih navika rode žive u nizinskim krajevima gdje ima vlažnih pašnjaka, poplavnih livada, plitkih močvara i jezera. Posebno je brojna u Posavini, u Parku prirode Lonjsko polje.
Rode su selice: u proljeće dolaze u naše krajeve na gniježđenje, a na početku jeseni odlaze na zimovanje na jug. Rode različitih područja u Europi sele se vlastitim putovima. Hrvatske ptice lete istočnim putem napuštajući Europu preko Turske. Odande idu u Izrael te dalje preko Bliskog istoga prate rijeku Nil. Neke tu ostaju, a druge idu još i dalje na jug, sve do samog juga Afrike. Tako prevaljuju i do 10 000 kilometara za približno tri tjedna. U proljeće se mužjak obično vraća prvi i traži svoje staro gnijezdo.
PRATITE NAS NA FACEBOOKU I INSTAGRAMU!
Kad stigne ženka, postavit će se u položaj kao da sjedi u gnijezdu, zatim će se uspraviti i nakostriješiti svoj vrat i tresti glavom. Ako se slože, svoju će vezu potvrditi tako da će raširiti krila i kimati glavom gore-dolje. Ova je ceremonija uobičajeno popraćena klepetanjem kljuna. Parovi bijele rode trajno su vezani tijekom života, a imaju samo jedno leglo na godinu. Bijela roda gradi jedno od najvećih gnijezda u ptičjem svijetu, a može biti u neprekidnoj upotrebi godinama. Parovi svake godine dograđuju gnijezdo koje zbog toga može težiti i do jedne tone.
Tek u četvrtoj ili petoj godini života odrasle ptice imaju svoje prve mladunce, obično jedan do dva, a tek idućih gnjezdećih sezona mogu odgojiti i do pet mladunaca. U početku im roditelji hranu i vodu izravno daju iz kljuna u kljun. Kad malo porastu, donesenu hranu roditelj povraća u gnijezdo, odakle je mladunci sami uzimaju. Osim što ih hrane, odrasli se brinu za mlade tako da ih raširenim krilima štite od žarkog sunca. Takva intenzivna skrb traje od osam do devet tjedana dok mladunci ne opernate.
O autoru
