FOTO: Marinko Babić
Drhtulja je riba hrskavičnjača srodna ražama. Strujnim udarom napona i do 200 V omamljuje plijen i brani se od grabežljivaca.
Drhtulja šarulja pomalo sliči gitari. Plosnata je, okrugla u prednjem dijelu, a izdužena na stražnjem. Debeli je disk prsnih peraja okrugao te čini i više od 60% tijela. Na repu su leđne peraje, a na vrhu je repa i repna peraja bez bodlji. Iza svakog oka ima jedan otvor – prodisak. Tijelo joj je glatko i relativno mekano. S gornje je strane smeđa s tamnijim šarama te podsjeća na mramor, a trbuh joj je bijel. Može narasti do 10 kg težine i 70 cm dužine.
Najimpresivnije su joj obilježje električni organi s obje strane tijela između lubanje i bočnih peraja. Nastali su iz mišićnog tkiva, a čini ih više od tisuću želatinoznih pločica nalik na pčelinje saće. One su zapravo organske baterije koje se pune sinkroniziranom depolarizacijom membrane električnih organa. Snaga udara može biti i do 200 V, frekvencije do 600 Hz. Cijeli elektricitet izbaci odjednom.
Veće drhtulje imaju više električnih stanica pa im je i udar jači. Snaga udara ovisi i o vremenu koje je proteklo od prošlog pražnjenja. “Strujom” drhtulje love, ali se i brane od morskih pasa. Hrane se uglavnom drugom ribom koju love iz zasjede, ukopane u meko dno tako da im samo oči vire. Kad riba prođe, najprije je omame, a onda skaču za njom. Aktivnije su noću. Drhtulja zna biti spora i statična, često dugo. Nalazimo je na muljevitu ili pjeskovitu dnu, na dubini između 5 i 50 metara, i na otvorenome moru te na ušćima rijeka duž cijelog Jadrana. Mrijesti se zimi. Ženka leže 5 – 32 mlada. Odmah su sposobni za samostalan život, a mogu se i odmah služiti svojim električnim organima.
FOTO: Marinko Babić
Jeste li znali?
Naziv “torpedo” svima je poznat kao moćno oružje za uništavanje brodova u pomorskim bitkama. Jeste li znali da je ovo oružje hrvatski izum za koji je zaslužan Ivan Lupis-Vukić (1813.-1875.) i da je dobilo ime upravo po ribi drhtulji (Torpedo marmorata)?
Osobine drhtulje poznate su još od antičkih vremena. Stari Grci i Rimljani koristili su njene strujne udare za liječenje kronične glavobolje i gihta, a njeno meso su preporučivali za ishranu