Vrlo je elegantna ptica vlastelica, koja nalazimo u močvarama, deltama i slanim lagunama.
Izdaleka su uočljive njezine duge ružičaste noge i ljupko tijelo s crnim krilima na bijelom tijelu. I naziv vlastelica proizišao je iz tog dojma : “… što je vitka i otmena uzrasta, a ponosna vladanja kao neka plemkinja među pticama”, piše hrvatski zoolog Juraj Kolombatović još potkraj 19. stoljeća. Djeluje krhko iako je to veća ptica, dugačka 35 – 40 cm, od čega se polovica odnosi na noge i kljun.
Pogledajte video o vlastelici:
Dakako, duge su joj noge potrebne kao i svim ćurlinima za gacanje po blatu ili mulju. Ovoj ptici odgovaraju i slatka i bočata i slana voda. Živi na plitkim vodama močvara, laguna, riječnim ušćima, pješčanim i muljevitim obalama, ali i na ribnjacima, solanama i taložnicama gdje im dubina u pravilu ne smije prelaziti dvadesetak centimetara. I dugačak crni kljun nije uzalud – služi za izvlačenje hrane iz blata i mulja. U brzom hodu kljucaju male beskralježnjake poput kukaca i njihovih ličinki, račiće, školjkaše, puževe, punoglavce, sitne ribe, pokoju sjemenku … Često se prije čuju nego vide.
Pratite nas na Instagramu i Facebooku
Na hranilištima se najčešće i gnijezdi. Odabire otočiće ili sprudove, a gnijezdo gradi na tlu. U njega ženka polaže najčešće četiri jaja na kojima sjede oba roditelja tri tjedna. Podizanje mladunaca poslije izlijeganja ostaje zajednički posao još četiri tjedna, a osamostale se poslije još 2 – 4 tjedna. Dapače, trud se povećava jer treba hraniti i mlade ptiće i sebe. Vlastelice se gnijezde pojedinačno i u kolonijama do 40 parova. U Hrvatskoj se vlastelica počela gnijezditi tek potkraj 20. stoljeća, pa ih danas srećemo u ninskoj solani, delti Neretve, uz Dunav i Dravu. Jedna je od najvećih kolonija na taložnici virovitičke šećerane. I poslije sezone gniježđenja ptice ostaju zajedno u manjim jatima na hranilištima. Često su zajedno s ostalim ćurlinima poput prutki, žalara, kulika … U Hrvatskoj srećemo i ptice u preletu za seobe, posebice u proljeće.
O autoru
