Dom usred zapjenjenih brzaka planinskih rječica i potoka nalazi vodenkos (Cinclus cinclus).
U niskom energičnom letu kriči i dolijeće na kamen usred brzaka te maše repom gore-dolje. Podsjeća staturom na običnog kosa, ali mu je glava smećkasta s bijelim grlom i prsima. Živi u Europi i Aziji, a u Hrvatskoj ga nalazimo u Gorskome kotaru, Lici, Dalmaciji…
Vodenkos lovi sitne beskralježnjake, prije svega rakušce, ličinke kukaca, mekušce, male ribice. U vodu skače iz leta ili zakoračuje s kamena. Vješto zaranja i kratko roni mašući kratkim, ali snažnim krilima. U vodi se pridržava nogama za kamenje protiv struje, ali ne hoda na dnu, kako se katkad zna čuti. Poslije ronjenja pažljivo sređuje perje da bude spremno za let i ronjenje. Također ga maže uljima iz žlijezde na trtici da bude vodonepropusno. Može i hodati po obali, tražeći naplavljeni plijen ili kopnene beskralježnjake.
Mužjak i ženka agresivno brane teritorij od uljeza. Obilaze ga svaki dan nekoliko puta, a povišene stijene usred brzaka služe kao promatračnice. U brzacima se vodenkos i gnijezdi. Gnijezdo je od grabljivica često skriveno mlazom slapa pa ptice moraju u njega doslovno zaroniti. Izvana je okruglo i veliko, mekano od mahovine. U toj je kugli ulaz, a unutra je komora od trave te lišća. Najčešće ga grade u pukotini stijene, ali katkad i mosta ili druge umjetne strukture. U njega polaže 3 – 6 jaja. Mladi, kad se izlegu, mogu pri opasnosti odmah skočiti i zaroniti u potok ili rječicu.
O autoru
