Jelen (Cervus elaphus) jedan je od naših najvećih sisavaca, a nalazimo ga od močvarnih područja do planina.
Možda nema ljepšeg prizora od onoga kada u zalazeće sunce iz visoke trske iskorači ponosni jelen. Cijeli se dan odmarao u sjeni, a sada je izišao na otvoreno, na prostrana polja visokog šaša i ostalog močvarnog bilja, mjestimično prošarana šumarcima bijele vrbe i depresijama s vodom. Pažljivo promatra okoliš, njušeći mirise dok ušima poput antena hvata sumnjive zvukove. Kad se uvjeri da je siguran, kreće brstiti sočno zelenilo.
Kao i u Europi, jelena u Hrvatskoj nalazimo u ritovima i šumama uz veće rijeke, najčešće Dunav, Savu, Dravu i Muru. Ovaj se veliki sisavac šeće i u gustim šumama bukve i jele Gorskoga kotara, ali upravo je nizinska Slavonija i Baranja njegovo carstvo. Kopački rit pritom je prijestolnica tog carstva i po broju životinja i po kvaliteti populacija.
Jelena je lako prepoznati; to je najveća životinja u Hrvatskoj (medvjedi su, doduše, teži). Veliki mužjak može dosegnuti dva i pol metra dužine, a visinu do metar i pol. Veliki su primjerci teški i 300 kilograma. Dugačkim nogama može brzo i dugo trčati, a to mu je potrebno zbog lovaca i grabežljivaca. Snažnih tetiva i mišića, lako može skočiti i u trenu nestati u vegetaciji. Kako se jeleni kreću među vegetacijom, boja se njihova krzna ne ističe. U toplom i vegetacijskom dijelu godine jelenova dlaka hrđavo je crvena.
PRATITE NAS NA FACEBOOKU I INSTAGRAMU!
Zimi ona postaje dulja i gušća, tamnosmeđe do smeđosive boje. U mužjaka se najviše ističu rogovi. U prosjeku su dugački oko sedamdeset centimetara, iznimno i do devedeset, a mogu biti teški i kilogram. Rogovi rastu u proljeće brzinom i do dva i pol centimetra na dan. Rogovi u rastu koštane su izrasline, prevučeni kožom koja se naziva bast, a štiti ih od infekcija. Kada dosegnu konačnu veličinu, bast otpada, a rogovlje se mineralizira i postaje vrlo čvrsto. Jeleni odbacuju rogove nakon parenja.
Jelen je biljožder i nije izbirljiv – jede sve sočno što dođe pred njega. To su većina trava i zeljastih biljaka. Dakako, ne može žvakati čvrsto drvo, ali može lišće te koru stabala i grmlja te njihove mladice. Kora je važan izvor hrane zimi kada nema svježih biljaka i listova. Na oderanom se deblu lako prepoznaju jelenji zubi. U Kopačkom ritu najveća je gozba za jelene kada se povuče poplavna voda puna hranjivog sedimenta i niknu svježe biljke poput grpka. Jelen voli i korijenje lopoča u barama.
Život jelena ujesen obilježava rika. Potkraj kolovoza, kad su još dnevne vrućine velike, ali jutra sve svježija, budi se u jelenima nagon za razmnožavanje. Veliki mužjaci u predvečerje izlaze na čistine i počinju rikati. To su tradicionalna rikališta u kojima su najaktivniji mužjaci od sedam, osam i devet godina. Oni formiraju harem od ženki koje potom čuvaju od ostalih mužjaka. Duboki bas ljubavnog zova uokolo odjekuje često sa svih strana, a mužjaci se međusobno nadjačavaju. Rikanjem se mužjaci i odmjeruju, jer intenzitet glasanja pokazuje snagu i kondiciju. Česte su i prave borbe kada dva jelena ukrste rogovlje i guraju se, pokušavajući ubosti suparnika parošcima. Za rike jeleni gotovo i ne jedu, a od neprestane brige o ženkama, borbi, ozljeda i ostalih napora smršave i trideset kilograma.
Najuspješniji jeleni oplode ženku i prenose gene u potomstvo. Košuta nosi plod 33 – 34 tjedna, a u kasno se proljeće izdvaja iz krda i na miru teli. Najčešće ima jedno mlado, koje nazivamo tele. Čim malo ojača, jelen se s njime vraća u krdo. Jeleni su socijalne životinje i tvore veća krda odraslih ženki, teladi i mlađih mužjaka. Najstariji su mužjaci sami, a mužjaci srednje dobi tvore slabije povezana krda.
Kopački rit nudi jelenima izvrsna hranilišta i rikališta, a najvažnije je da u njemu nema lovaca. To jelenima omogućuje dobru prirodnu selekciju i genetsku strukturu. Jeleni su prilagođeni poplavama i dobro plivaju, ali od vrlo visokih voda bježe na povišene dijelove. Doduše, vole se hladiti u vodi te braniti od komaraca i obada. Mogu čak preplivati i veće rijeke poput Dunava i Drave. Migracije – kako zbog poplava, hrane i razmnožavanja – nekad su bile mnogo redovitije i jače, ali zbog fragmentacija staništa osjetno su smanjene.
O autoru
