Na planinskim travnjacima Dinare i ostalih krških planina živi žutokrug (Vipera ursini macrops), najmanja europska ljutica. To je i jedna od najrjeđih i ugroženijih zmija.
Žutokrug (Vipera ursinii macrops) najmanja je otrovnica u Hrvatskoj, ali i jedna od najrjeđih i najzanimljivijih. Ova zmija živi isključivo na planinskim travnjacima Dinarida, gdje se savršeno uklapa u okoliš svojom sivkasto-smeđom bojom i žutim prugama po leđima – po čemu je i dobila ime.
Za razliku od poskoka ili riđovke, žutokrug je mirna i neagresivna vrsta, koja izbjegava sukob i ugriz koristi samo u krajnjoj nuždi. Riječ je o planinskoj reliktnoj vrsti, izuzetno važnoj za biološku raznolikost Hrvatske i pokazatelj očuvanosti njezinih visokoplaninskih staništa.
Saznajmo više o zmijama Hrvatske
Kako izgleda žutokrug?
Žutokrug je najmanja je europska zmija otrovnica – odrasli primjerci rijetko prelaze 50 centimetara duljine, a ženke su nešto veće od mužjaka. Tijelo mu je kratko, zdepasto i čvrsto građeno, a glava jasno odvojena od tijela, što mu daje tipičan izgled ljutice. Ima vertikalne zjenice i pomalo „mrk“ izraz, iako je po naravi mirna zmija.
Na gornjoj strani glave nalazi se tamni uzorak u obliku slova V, dok se od oka preko vrata proteže tamna sljepoočna pruga koja se spaja s nizovima pjega duž tijela. Boja tijela varira od svijetlosive do žućkasto-smeđe, s tamnom cik-cak šarom po leđima koja često tvori niz spojenih rombova ili gotovo neprekinutu prugu.
Mužjaci su obično svjetliji i s izraženijim uzorkom, dok su ženke smeđo-žućkaste i s blažom cik-cak šarom.
U Hrvatskoj je žutokrug najviše sličan poskoku i riđovki, ali ga je lako prepoznati po tome što nema roščić na vrhu njuške, a i manjih je dimenzija. Riđovku mu je teže razlikovati prema izgledu, no ne dijele ista staništa – žutokrug živi visoko u planinama, dok riđovka nastanjuje niža, vlažnija područja.
Gdje živi žutokrug?
Žutokrug je prava planinska zmija, koju ćemo pronaći samo na visokoplaninskim travnjacima iznad 1000 metara nadmorske visine. U Hrvatskoj je poznato sedam izoliranih populacija – na južnom Velebitu, Liscu, Visibabi, Poštaku, Dinari, Troglavu i Kamešnici. Zbog takve rascjepkane rasprostranjenosti, njegove su populacije male i međusobno odvojene, što ovu vrstu čini posebno osjetljivom i važnom za zaštitu.
Najviše voli sunčane, suhe travnjake planinskih vrhova, gdje se često sunča sklupčan u krug – upravo po tome je i dobio ime „žutokrug“. Ovaj balkanski endem obitava i u okolnim državama Dinarida, no u Hrvatskoj ima posebno ograničeno područje.
Prehrana žutokruga
Hrani se uglavnom skakavcima i drugim kukcima, koje guta cijele, a ponekad ulovi i guštera ili malog glodavca. Zbog takve prehrane njegov otrov je slab i služi uglavnom za probavu plijena, pa nije opasan za čovjeka. Ugriz može izazvati blagu bol, crvenilo i oticanje, a samo u rijetkim slučajevima mučninu i vrtoglavicu.
Iako otrovnica, žutokrug je sam često plijen većih životinja – poput ptica grabljivica, jazavaca, divljih svinja, pa čak i poskoka. Unatoč svojoj rijetkosti i krhkoj prirodi, žutokrug je dragulj hrvatskih planina i važan pokazatelj očuvanosti visokoplaninskih ekosustava.
Životni ciklus žutokruga?
Žutokrug zimi hibernira pod zemljom, u pukotinama stijena ili među korijenjem drveća. U proljeće, kad se snijeg otopi i zatopli, zmije izlaze na površinu, i to prvo mužjaci. U travnju i svibnju oba se spola okupljaju radi parenja. Potkraj kolovoza ili na početku rujna legu od 4 do 8 zmijica duljine do 15 cm. Veće i starije ženke imaju više mladih. Mladim su zmijama potrebne tri ili četiri godine da spolno sazriju, a ženke u prosjeku na svijet donose potomstvo svake druge godine.
Ugroženost žutokruga
Izoliranost populacija te smanjenje planinskih travnjaka zbog nestanka paše ili košnje sijena veliki su problemi ovim zmijama. Stoga je vrsta strogo zaštićena prema Zakonu o zaštiti prirode.
O autoru
