Priroda Hrvatske

UGROŽENOST PRIRODE

Čovjekova djelatnost u moderno vrijeme iznimno snažno utječe na prirodu, i to, nažalost, negativno. Ugroženi su, ili čak nestaju, staništa i vrste. Ugroženost prirode se odnosi na cijeli planet, pa time i na Hrvatsku.

 

Najbolji je primjer globalno izumiranje vrsta, što se neprestano ubrzava. U posljednje vrijeme sve smo veće žrtve i klimatskih promjena uzrokovanih atmosferskim ekstremima, poput suša i poplava. Globalni sustav poremećen je gotovo na svim razinama, a razmjeri su toliki da mnogi znanstvenici smatraju kako je ovo vrijeme novoga masovnog izumiranja vrsta. Sisavci izumiru od 20 do 100 puta brže nego prije. Od 1900. godine naovamo izumrlo je 69 vrsta sisavaca te oko 400 drugih vrsta kralježnjaka. Slično nestanku vrsta događa se s beskralježnjacima, no mnoge su vrste manje poznate, neke čak nisu otkrivene, pa se teško prati njihovo izumiranje.

Nestanak šuma jedan je od najvećih problema na svijetu, no u Hrvatskoj su one, nasreću, očuvane. S druge strane, manje je poznato da golem utjecaj na prirodu u našoj zemlji imaju ljudske intervencije na vodene ekosustave, posebice zna li se da su vode često središta biološke raznolikosti i endemizma. Slatkovodne ribe istodobno su jedna od najugroženijih skupina životinja, jer dosad je izumrlo šest vrsta, a još je 14 vrsta kritično ugroženo, pa popis izumrlih vrsta vjerojatno nije konačan. To naročito zabrinjava zato što je riječ većinom o endemskim vrstama jadranskog slijeva s malim područjem rasprostranjenosti i vrlo osjetljivim na sve promjene staništa. Ljudi su se uvijek naseljavali uz rijeke kao izvor vode za piće, natapanje, hidroenergiju …

Najveće prijetnje su onečišćenje, regulacije rijeka te izgradnja hidroelektrana i akumulacija. Iz nerazumijevanja ili čak pretjerane sigurnosti u tehnička rješenja, ljudi su regulirali rijeke, što podrazumijeva utvrđivanje obale, skraćivanje meandrirajućeg toka te stvaranje više-manje ravnih kanala s nasipima odmah uz obalu. Na taj način potpuno se uništava većina staništa te se znatno mijenjaju hidrološki, temperaturni i ostali uvjeti. Kao rezultat, rijeka gubi biološku raznolikost, a zbog takvih promjena na udaru je invazivnih vrsta.

Regulacijom rijeka dolazi i do isušivanja močvara, ili direktnim nestankom ili indirektnim odvajanjem od rijeke, te ubrzano propadaju. Izgradnja brana i akumulacija ima slične posljedice, često još veće. Primjerice, izgradnjom hidroelektrane Lešće na rijeci Dobri nestao je jedan od najljepših kanjona u Hrvatskoj, ali i stanište ribe mladice te endemskog rakušca. Pregrađivanje utječe na rijeke i uzvodno i nizvodno, često desecima kilometara. Izgradnja hidroelektrana i preusmjeravanje gornjeg toka Neretve uzrokuje pojačano zaslanjenje plodne doline, odnosno pojačan prodor mora zbog manjka slatke vode i sedimenta.

Urbanizacija je sve češći problem. Unatoč proširenom mišljenju da prostor nije ograničen, to je sve manje istina. Posebice je na udaru jadranska obala, na kojoj posvuda niču apartmani. Urbanizacijom su ugrožena i podnožja planina uz veće gradove, kao i rijeke. Osim što dijelovi prirode nestaju, prirodna staništa se defragmentiraju i gube funkcionalnost, naročito za životinje s velikim rasponom kretanja, poput medvjeda, vuka, ali to se odnosi i na mnoge manje vrste. Njihove odvojene populacije ne mogu se genetski miješati i postaju manje otporne na bolesti i mutacije. U fragmentaciji staništa sudjeluju i velike prometnice opasane ogradama. One su izvor stalne buke i onečišćenja.

Problem s onečišćenjem zraka, vode i tla već dugo postoji. Industrija, promet, energetika i poljoprivreda koriste se sve većim količinama toksičnih spojeva koji ne utječu samo na prirodu nego i na ljude. Posebice je izražen negativan utjecaj na podzemlje, u kojem vladaju stalni uvjeti, pa svaki poremećaj može imati goleme posljedice. Umjetna gnojiva s polja odlaze u rijeke, močvare i uzrokuju pojačanu eutrofikaciju, odnosno ubrzano zaraštavanje močvara i gubitak njihove biološke raznolikosti.

Intenzivan morski ribolov također vrlo negativno utječe ne samo na ribe, nego često i na ostale organizme koji su usputne žrtve. Upravo je slučajan ulov jedan od glavnih razloga da stradavaju morske kornjače; slučajan ulov glavate želve samo u sjevernom Jadranu iz koče 2011. godine bio je procijenjen otprilike na 3500 jedinki. Između 2008. i 2012. godine pronađeno je petnaest dupina za koje se pretpostavlja da su stradali od ribolovnih aktivnosti. Slučajan ulov samo je vrh ledenog brijega koji negativno utječe na biološku raznolikost, no glavni problem prekomjerni je ribolov i nerazumno iskorištavanje prirodnih resursa. Izlovljavane populacije ribe sve se teže oporavljaju i ugrožen im je opstanak, a time i vrstama koje se njima hrane ili koje su im plijen, pa se nekontrolirano razmnožavaju i remete cijeli ekosustav.

Ilegalni lov još je uvijek problem, posebice na vrlo rijetke vrste poput risa, ali i mnogih ptica. Svake se godine u Hrvatskoj ubije pola milijuna ptica, najčešće puškom, hvatanjem mrežama, korištenjem zvučnih mamilica … Postavljanje ljepila na granama posebno je okrutna metoda. Najčešće mete ilegalnog lova su zebe, zatim crnokape grmuše, prepelice i drozdovi, a u Hrvatskoj je vrlo popularno ubijati crne liske. Iako manje agresivno, uznemiravanje životinja sve je veći problem. Mnoga su područja fizički očuvana, ali osiromašena su stalnom čovjekovom aktivnošću, pa i rekreacijom. Primjerice, razmnožavanje je vrlo osjetljivo razdoblje za mnoge vrste i već sama prisutnost čovjeka može biti kobna.