Become a Patron!
Priroda Hrvatske

Invazivne vrste

Iako su uz nas, za mnoge od životinja nismo ni svjesni da potječu daleko odavde. To su alohtone, odnosno “strane” vrste, a kako se šire i potiskuju domaće vrste, nazivamo ih i invazivne vrste.

 

Neke su unesene namjerno, a neke nesvjesno. Od 100 unesenih stranih vrsta, desetak će ih opstati u novom staništu. Među njima će samo tri posto biti invazivne, što znači uzrokovati štete. Čovjek je danas krivac za prenošenje 90% invazivnih vrsta.

 

Invazivne životinje

Mungos je jedan od najboljih primjera kako se unesena vrsta proširila, ali i kako je postala problem. Unesena je na Mljet kako bi istrijebila poskoke, ali se ovaj grabežljivi sisavac okrenuo pticama i manjim sisavcima te domaćim životinjama. S vremenom se proširio na još pet otoka te poluotok Pelješac, od kojeg je lako doprijeti kopnenim putem i drugdje. Iz Azije uneseni tigrasti komarac prijetnja je i ljudima, posebice zato jer bode i danju, što ne rade domaće vrste komaraca. U Hrvatskoj se pojavio 2004. godine te se uspješno širi.

Nakon nestanka staništa, pretpostavlja se da su unesene vrste glavni uzrok ugroženosti zavičajnih vrsta. Strane invazivne životinjske vrste zavičajnim vrstama oduzimaju prostor, hranu i sklonište, na njih prenose bolesti … Invazivne vrste lakše se snalaze u ekosustavima koji su već načeti i osiromašeni domaćim vrstama zbog čovjekova većeg djelovanja. Hrvatska se još relativno dobro nosi, a najugroženiji su vodeni ekosustavi, posebno crnomorskog slijeva. Kanaliziranje rijeka i betoniranje korita uništava autohtone zajednice jer se uništavaju mikrostaništa. Stranim vrstama lakše je tad prodrijeti na takvo nezdravo područje.

Tako je u crnomorski slijev uneseno 12 vrsta riba, a u jadranski 14. Sunčanica, babuška, kalifornijska pastrva i crni somić samo su neke od riba stranaca. One istiskuju naše autohtone vrste. Babuška je vrlo prilagodljiva i od svih ima najveći utjecaj. Štuka, koja je autohtona u rijekama dunavskog slijeva, smatra se invazivnom u rijekama jadranskog slijeva u kojem je prije nije bilo. Rijeke su i putovi proširenja invazivnih vrsta izvana. Raznolika trokutnjača potječe iz Kaspijskog jezera, a sada se širi Dravom i stvara guste monokulture. Stvaraju probleme i ljudima jer začepljuju cijevi na hidroelektranama.

Invazivna crvenouha kornjača

Signalni rak, podrijetlom iz Sjeverne Amerike, istiskuje autohtonog riječnog raka, a od 2008. prisutan je na Muri. Proširio se u Dravu, a unesen je i u Koranu. Osim što je suparnik za hranu i životni prostor, signalni je rak prijenosnik račje kuge, na koju je sam otporan. Rastući je problem na Dravi i “račić ubojica”. Brzina njegova uzvodnog širenja procijenjena je na 17 – 22 km u godini. Širenju pogoduje regulacija rijeka, a populacije autohtonih vrsta rakušaca Gammarus fossarum i G. roeseli veoma su smanjene.

Kućni su ljubimci sve veći problem jer ih mnogi ljudi kupuju i bacaju u prirodu kad narastu. Tako unesena u jezera, agresivnija crvenouha kornjača iz Amerike istiskuje domaću, barsku kornjaču. Puštanje ljubimaca u prirodu, koje su strane vrste poput crvenouhih kornjača, kazneno je djelo!

 

Invazivne biljke

Invazivne biljke su također problem. Često nam neki staništem dominiraju uprao ove vrste. Kasni krajolik poplavnih šuma rijeke Drave zastrt je upravo invazivnim vrstama. Žuti cvjetovi zlatnice premašuju i dva metra i gusto prekrivaju tlo. Rozni cvjetovi nedirka strše tu i tamo, dok penjačica bodljikava tikvica visi s drveća. No, najgušća je čivitnjača.

Čivitnjača

Čivitnjača

Čivitnjača ili bagremac (Amorpha fruticosa) u porodicu mahunarki Fabaceae, a unesena je namjerno prije 300-tinjak godina iz sjeverne Amerike. U prvoj polovici 20. stoljeća iz Mađarske dolazi u Hrvatsku gdje je danas široko rasprostranjena. Na područjima gdje se raširi uzrokuje smanjenje bioraznolikosti i polako ali sigurno istiskuje druge vrste. Ipak, za pčele i kukce oprašivače cvijet je jako privlačan i medonosan. Čivitnjača je vrsta koja se voli sunce, podnosi visoke temperature i malo vode, tako da s lakoćom uspijeva u sušnim područjima. Nalazimo ju u dolinama rijeka, livada, nasipima i češće u nizinskim kontinentalnim dijelovima Hrvatske. Posebno je ugrožena vlažno savsko područje, jer sjemenje se prenosi vodom.

I more je ugroženo. Grozdasta kaulerpa (Caulerpa racemosa) je zelena morska alga podrijetlom iz tropskih i umjereno toplih mora. Ona uspijeva na gotovo svim tipovima dna, na dubinama do 70 m. Kod nas je dosad zabilježena na stotinjak lokaliteta u Jadranu, a potiskuje autohtone livade morske cvjetnice, mjesta izuzetne biološke važnosti i raznolikosti.

 

Metode kontrole, sprječavanja širenja i uklanjanja

Metode kontrole, sprječavanja širenja i uklanjanja invazivnih stranih vrsta mogu biti mehaničke, kada se uklanjaju invazivne vrste s invadiranih površina ili se sprječava njihovo širenje na druga područja (npr. intenzivna košnja i čupanje mladica, lov zamkama ili odstrjel, primjena UV zračenja, ograđivanje).

Kemijske metode uklanjanja ili kontrole populacija invazivnih vrsta uključuju primjenu različitih kemijskih sredstava, najčešće otrova kako bi uklonile invazivne vrste s nekog područja (npr. insekticidi, herbicidi).

Kod bioloških metoda kontrola i uklanjanja populacija invazivnih vrsta provodi se pomoću drugih živih organizama. Ovi organizmi koriste dotične invazivne vrste za hranu ili im prenose bolesti. Budući da kontrolni organizmi najčešće potječu iz zavičajnih staništa invazivnih vrsta, njihovoj se primjeni mora izuzetno oprezno pristupiti kako i one same ne bi postale invazivne, tj. kako ne bi počinile jednaku ili veću štetu od vrsta koje bi trebale kontrolirati. Zbog toga je prije bilo kakvog unosa novog organizma koji bi trebao služiti kao biološka kontrola na neko područje potrebno provesti čitav niz istraživanja i pokusa.