Proljeće i jesen je doba selidbi ptica u tople krajeve na jugu i njihov povratak na sjever. Udubimo se u ovaj nevjerojatni prirodni pothvat!
Jesen je na sjeveru Europe gdje su ptice othranile mladunce. Ljeto je bilo dobro, puno hrane za i za roditelje i za potomke. Iako je još toplo, sve kraći dani su pouzdani znaci skorašnje zime. Treba se već sada spremati na put. Ovdje će za koji mjesec zavladati snijeg i led i bit će već prekasno. Zato mnoge ptice kreću na jug, u toplije krajeve – one se stoga nazivaju ptice selice. Neke ptice idu na jug Europe, a neke čak će potegnuti sve do Afrike. Rekorderi su arktičke čigre. Ove vitke ptice lete od Arktika na sjeveru do Antarktike na jugu.
Put pred njima je dugačak. Trebat će prevaliti nekoliko tisuća kilometara, a to je mnogo dana u letu. Zato se moraju dobro pripremiti. Najvažnije je da imaju dovoljno energije za taj pothvat. Ljudima je lako. Oni u bilo kojem trenutku vade iz svojih frižidera hranu koju trebaju, ili odlaze u najbližu trgovinu. Ptice nemaju taj luksuz pa se skuiti dovoljno energije da im potraju do kraja puta. Ptice su inače vrlo lagane te masti čine vrlo mali dio težine tijela. Pred migraciju se međutim toliko udebljaju da ta mast čini i trećinu njihovih tijela. One ptice pred kojima je najduži put se doslovno povećaju jer im mast čini i polovicu težine.
Neke vrste poput velikih labudova što se kočopere nisu prave selice već jednostavno traže nezaleđene površine. One se skitaju od jednog jezera do drugog dok ih led ne potjera dalje. Neke ptice poput sjenica i vrabaca ostaju tu cijelu zimu. Vucarati će se okolo tražeći kakav zalogaj. Većina ptica međutim odlazi u afričke toplije krajeve: bijele rode, lastavice, ždralovi, patke, guske i mnoge druge. U zadnje vrijeme i neke selice ostaju na sjeveru zbog blagih zima.
PRATITE NAS NA FACEBOOKU I INSTAGRAMU!
Konačno je došao i taj dan. Danima prije puta sve su ptice već nemirne, iščekujući polazak. Neke vrste su prije krenule, a druge će poslije. Uskoro iza njih nestaje toliko poznati krajolik gdje su provele cijelo ljeto, a od sada su oblaci njihovi stalni suputnici. Velike ptice putuju zajedno u velikim jatima. Guskama je najlakše – lete u obliku slova V. Tako se štedi mnogo energije. Manje ptice lete mnogo nepravilnije i često same. Različite vrste ptica lete na različitim visinama, no većina se snalazi najbolje od 600 do 1800 metara. Ipak, zabilježeni su preleti ptica iznad 8000 metara nad Himalajom!
Nije lako naći put do udaljene Afrike i ostalih područja na jugu. Ako negdje krivo skrenu, naći će se na nepovoljnom mjestu za prezimljavanje. Mnoge ptice zato koriste sunce kao kompas. Prate položaj sunca u odnosu na početnu točku i odredište. Druge vrste ptica lete po noći i zvijezde su im glavni orijentir. Neke ptice prate planine, rijeke obalu ili druge značajke reljefa. Miris je također važan, jer pomoću njega pamte put. Nekim pticama je od pomoći i magnetsko polje planete Zemlje koje ljudi ne osjećaju.
Gledano na razini cijelog planeta, selidba ptica podijeljena je u tri globalna sustava: afričko-euroazijski, istočnoazijsko-australski te američki sustav. U Europi postoje globalno tri glavna selidbena puta – preko Gibraltara, Apeninskog poluotoka i Balkana – Bliskog istoka.
Neke se vrste sele preko širokih područja, dok druge prate vrlo uske selidbene koridore. Na primjer, škanjci osaši, koji jedre koristeći uzlazne struje toplog zraka, prate planinske lance i obalne linije te se u velikom broju okupljaju na morskim tjesnacima kao što su Gibraltar i Bospor. Lastavice pak lete u širokom pojasu preko Europe, Sredozemnog mora i Sahare.
Zanimljivo je da neke vrste u proljeće i jesen koriste različite selidbene putove. Na primjer, europski rusi svračak, koji zimuje u istočnoj Africi, u jesen se iz Europe seli preko Grčke i istočnog Sredozemlja, dok se pri povratku seli istočnije, preko Arapskog poluotoka.
Kod mnogih se vrsta mužjaci u proljeće vraćaju prije ženki, bilo stoga što ranije napuštaju zimovališta ili stoga što zimuju bliže. Mladunci se mogu seliti u jatima s roditeljima (npr. kod gusaka) ili u zasebnim jatima, kao kod prutki. Proljetna selidba često je brža jer ptice trebaju što ranije zauzeti povoljne gnijezdeće teritorije, dok se tijekom jesenske selidbe mnoge ptice sele sporije, koristeći područja s bogatim izvorima hrane.
Prelet preko dobrog dijela Europe je naporan i ptice moraju naći dobra mjesta da se odmore i okrijepe. Pticama močvaricama trebaju očuvane i prirodne vodene površine. Hrvatska je jedna od naših omiljenih zemalja. Ondje u miru jezera, ribnjaka i močvara, planina, travnjaka i šuma nalazimo dosta hrane. Za patke njorke je omiljena Crna mlaka. Ostalim pticama močvaricama su nezaobilazni Kopački rit, dolina Neretve, Vransko jezero, Lonjsko polje te mnoge manje vodene površine. Ptice ovdje ostaju od nekoliko dana, čak i tjedana.
Neke ptice na putu završe u finoj crnoj mreži. Na sreću, to su ornitolozi (biolozi koji se bave pticama) koji prate njihove migracijske puteve. Važu ih, mjere, i stavljaju prsten oko noge.. Pomoću prstenja bilježe put koje ptice prevaljuju. Sve uhvaćene ptice su puštene na slobodu, malo prestrašene, ali neozlijeđene. U novije doba se pticama stavljaju GPS odašiljači pomoću kojih se u realnom vremenu prate migracije pomoću satelita.
Europske ptice napokon stižu u Afriku. Put je bio težak, a opasnosti su vrebale na sve strane. Neke ptice su poklekle od iscrpljenosti, neke su upucali lovci, a druge su ulovili grabežljivci uz put. Ipak, vrijedilo je – toplina i puno hrane će oživjeti putnike.
O autoru
