Become a Patron!
Priroda Hrvatske

Gorski kotar – zelene planine

gorski kotar, šuma, planine, hrvatska, oblaci, priroda

Gorski kotar je carstvo planina, sa stjenovitim vrhovima što strše iz golemog prostranstva šume, s rijetkim naseljima i travnjacima. U divljini bukve i jele još žive medvjed, vuk i ris, zajedno s mnogim ostalim životinjama i biljkama.

Gorski kotar je planinski kraj Hrvatske koji se pomalo uzdiže iz nizina Središnje Hrvatske. Priljubljen je sjevernim dijelom na slovenske planine, a dijelom odvojen od njih zelenim dolinama Kupe i Čabranke. S druge strane uzdiže se negdje strmo, drugdje blago nad sunčanim Kvarnerom s očaravajućim pogledima na more, a na jugu se postupno spušta na blago valovitu visoravan Like.

Pročitajte više o planinama Hrvatske

Surova klima i mnogo kiše i snijega

Gorski kotar buja i zeleni se na svakom koraku, za razliku od surovog i škrtog krša Like te posebice obale, gdje često vlada suh kamenjar. Vlažan morski zrak tjeran vjetrovima plazi na vrhove planina, hladi se na visini, pa se iz teških oblaka izlije mnogo kiše, a zimi to područje zamete snijeg. Ne začuđuje stoga što je upravo ovaj kraj najvlažniji u državi, jer na većim visinama teški i olovni oblaci izliju više od 3500 mm kiše i snijega! Sivo nebo česta je slika, a i kada je sunčano, magla veći dio jutra ispuni doline. Također, oštre zime dugo traju, pa mekane i bijele padine ostaju obavijene debelim snježnim pokrivačem i nekoliko mjeseci. Dok se prvi turisti u Opatiji već sunčaju na plažama, na sjevernim goranskim padinama i u ponikvama još se bijeli snijeg.

gorski kotar, šuma, planine, hrvatska, oblaci, priroda, risnjak, zima

Nepregledne šume

Iako su ljudi izgradili mnoga mjesta i prometnice, šuma je pravi gospodar Gorskog kotara i proteže se od rubova naseljenih dolina skoro sve do vrhova planina. Bukva raste uz kraljicu šume – jelu (dinarska šuma bukve i jele) − a njezina divovska stabla uzdižu se visoko prema nebu. Miris crnogorice i svjež planinski zrak pune pluća divljinom dok vjetar huči u iskonskoj igri kroz guste grane s iglicama. Te šume rastu na propusnoj krškoj podlozi, no zbog obilja vlage, ovdje izvrsno uspijevaju. Uz jele tu rastu smreke, naročito na ekstremnim staništima – uzdižu se čak iz kamena, na velikim strminama kao i u ponikvama, dubokim udubljenjima tipičnim za krš. Jela i smreka su slične, no češeri jele stoje, a češeri smreke vise s grana.

gorski kotar, šuma, planine, hrvatska, oblaci, priroda, kapela, bijele stijene

Osim velikih i odraslih stabala, ova šuma veliki je vrtić za mladice drveća. One najmanje tek su grančice što se nekoliko centimetara uzdižu nad zemljom. Ostale su više i razgranate. Uz njih rastu gorski javor i gorski brijest. U sloju grmlja čest je likovac, a u sloju niskog raslinja nalazimo mnoge ilirske vrste iz drugih bukovih šuma, pri čemu su česte ženska i muška paprat, srebrenka itd.

Na kiselim tlima, poput Sungerskog luga, uspijeva šuma jele s rebračom, vrstom paprati po kojoj je ova zajednica dobila ime. U ljeto i jesen šumsko se tlo šareni od ukusnih plodova borovnice, šumske jagode, maline i kupine. Među zanimljivijim stanarima na tlu treba spomenuti crvotočine, primitivne male biljke koje poput zmija puze po tlu. Male, zeljaste biljke, primjerice mahovina i lišajevi, obilato rastu i po stablima, gdje imaju dovoljno vlage. U sjevernom dijelu Gorskog kotara na sjevernim ekspozicijama i na plitkom, humusnom i vapnenastom tlu rastu reliktne šume lipe i tise. Tisa može doživjeti 2000 i više godina! Na najvišim visinama šibanim vjetrom i hladnoćom uspijeva samo klekovina bora krivulja, čije kvrgave i niske stabljike jako otežavaju prolaz ljudima. Zato dobro štite siromašno tlo od erozije. Nešto niže rastu šikare velelisne vrbe, slične boru krivulju.

 

Cretovi

Dijelovima Sungerskog luga više se ne može hodati, ali ne od stijena ili šikare nego od lokve vode u travi. Šuma ovdje više nalikuje na malu močvaru, no radi se o prijelaznom cretu. Iz plitke vode strše vlati trave i drugih biljaka, a među njima se ističe tresetar. Poput spužve ta mahovina upija vodu te se doslovno može iscijediti. Voda u cretu prilično je kisela, pa je razgradnja mrtvih biljaka i drveta usporena. Ti ostaci se polako nakupljaju na dnu. Najljepša biljka koja raste u cretu Sungerskog luga je močvarni zmijinac. Veliki pricvjetni listovi te biljke ističu se bjelinom na zelenoj pozadini. Cret na Trsteniku u sjevernom Gorskom kotaru nekad je bio veće površine, ali je izgradnjom kanala smanjen, odnosno znatno osušen.

 

Risnjak

U zaštićenim područjima Gorskog kotara na tlu su mnoga mrtva stabla. Vrlo su važna za prezimljavanje mnogih kukaca i drugih životinja. Gljive i razni mikroorganizmi polako ih razgrađuju te stvaraju tlo za rast novih biljaka. Ta mrtva stabla zato se ne uklanjaju. Nacionalni park Risnjak najveće je zaštićeno područje, površine 63,5 km2. Obuhvaća masive Risnjaka i Snježnika te gornji tok rijeke Kupe. Nadmorska visina kreće se od 280 metara u dolini Kupe do 1528 metara, koliko je visok vrh Veliki Risnjak. Unatoč visini nema previše dobrih pogleda na planinui često su mnogo bolji pogledi s visine na podnožje. Uspon u tišini i sjeni šumskog prostranstva traje dugo. Ponegdje usred šume izroni proplanak s pokojim mladim stablom.

gorski kotar, šuma, planine, hrvatska, oblaci, priroda, proljeće, jaglac

Ti su planinski travnjaci u proljeće prošarani proljetnicama, koje ljeti buknu u punom sjaju. Najviše je orhideja, a nalazimo i druge ugrožene biljne vrste tih travnjaka. One čine vrijedan dio od ukupno 1148 vrsta i podvrsta biljaka zabilježenih u Nacionalnom parku Risnjak. Iako manji površinom, travnjaci su dom vrlo važnim životinjama, posebice leptirima i pticama.

U cijelom Gorskom kotaru ponegdje su to veći travnjački kompleksi, primjerice ravna Matić-poljana, Platak, Trstenik, Obruč … Nestankom tradicionalnog stočarstva, koje ih je ispašom održavalo, ovakve travnjake malo-pomalo u svoj zagrljaj vraća šuma, što je velika šteta za biološku raznolikost. Jedino u najvišim predjelima hladnoća i vjetar drže šumu dalje od livada, ali uz visoku cijenu stalne i surove izloženosti prirodi. Upravo planinske rudine zauzimaju najveće površine travnjaka, a poput klekovine bora krivulja izložene su ekstremnim klimatskim uvjetima. Dapače, zbog jakog vjetra, često nema snijega koji bi ih štitio od velike hladnoće. Među mnogim biljkama raste i runolist.

runolist, gorski kotar, šuma, planine, hrvatska, oblaci, priroda

Najviši vrh izranja tek na kraju uspona. Njegova kamena kruna strma je i gola, ozelenjena mjestimice gustim vijencem bora krivulja. S vrha puca pogled na more udaljeno tek petnaestak kilometara, ali i na udaljenije Alpe. Inače, ima mnogo vrhova viših od 1400 metara. Slični su i Bitoraj i Snježnik, no većina goranskih vrhova je šumovita. Stijene Velikog Risnjaka mjestimice imaju „rebra“ – svjedok geološke prošlosti, sastava stijena te djelovanja atmosfere i vode.

Litice Velikog Risnjaka su od vapnenca, stijene relativno otporne na trošenje, pa uglavnom zadržavaju oblik. Dolomiti, s druge strane, poput onih na Malom Risnjaku, podložniji su trošenju te nisu izrazito krševiti. Općenito, u planinskim dijelovima Gorskog kotara nalazimo škrape, grote, točila, ponikve, ponore, jame i teško prolazan, dinamičan teren od vapnenačkih stijena, a livade su nastale nakupljanjem dolomita, koji se mehanički raspao. Geologija toga područja sa složenom strukturom karbonatnih stijena koje su nastajale od paleozoika do kvartara oslikava pripadnost dinarskom krškom području na prijelazu prema Alpama.

Dom medvjeda, risa i vuka

Ipak, dobro označene planinarske staze vješto obilaze ove stijene, jednako kao mnoge vrhove i zanimljive zakutke Gorskog kotara. Planinarenje je iznimno popularno, a planinarski domovi, kuće i skloništa omogućuju dulji boravak u prirodi. Omogućili su da naraštaji ljubitelja prirode uživaju ne samo na svježem zraku, nego i u nenarušenom miru, tišini, s poštovanjem prema planini.

gorski kotar, šuma, planine, hrvatska, oblaci, priroda, medvjed

Kasno poslijepodne i navečer, kada planinari zapale vatru u pećima i zagriju skloništa, u prirodu se vraća mir. Pošto se uvjerila da je zavladao mir u šumi, medvjedica izvodi medvjediće u potragu za hranom. Iako su uvijek nestašni, svaku igru prekidaju nakon majčina znaka upozorenja. Ris se pak nakon dnevnog odmora na preglednim liticama vraća do plijena koji je ulovio prethodne noći. Svake večeri, nakon hranjenja, ponovno lišćem i travom prekriva plijen kako ga ne bi pronašli strvinari. Ovako plijen odraslom risu potraje i do sedam dana. Gorski kotar je carstvo divljih životinja, pogotovo zvijeri, primjerice medvjeda, risa i vuka, što je zaista rijetko na Starom kontinentu, odakle je ovaj trojac davno protjeran. Na planinske čistine navečer izlaze srne i jeleni. Ispod njih, jednako oprezna na zavijanje vuka su krda podivljalih konja. Te je životinje teško vidjeti, no mogu se uočiti njihovi tragovi u snijegu. Medvjeđe šape lako je prepoznati – veće su od ljudskih šaka.

gorski kotar, šuma, planine, hrvatska, oblaci, priroda, sova, jastrebača

Sova jastrebača

Osim tih životinja, u Nacionalnom parku Risnjak zabilježeno je 114 vrsta ptica, od kojih se 78 vrsta gnijezdi u parku, većinom u šumskim staništima. Među pticama možemo naći i tetrijeba gluhana − veliku, ali skrovitu i ugroženu vrstu. Sova jastrebača noćni je stanar šuma, kojima bešumno leti i lovi. Slična je šumskoj sovi, ali je veća, s rasponom krila od 124 do 134 centimetara. Budući da živi u planinskim šumama s mnogo snijega, svjetlije je boje, tj. sivosmeđa s tamnijim, uzdužnim prugama.

Lovi i puhove, kojih je ponekad izrazito mnogo. Ovaj glodavac aktivan je noću, a dan provodi u duplji. Puh katkad prespava zimskim snom i pola godine, od listopada do svibnja. Tu živi i ljepotica planinskih šuma − alpinska cvilidreta. Tamno sivoplavo tijelo gusto prekrivaju dlačice u predivnom uzorku crnih mrlja. Ime je dobila jer „cvili“. Naime, kao i ostale vrste strizibuba, proizvodi zvuk. Mužjaci time privlače ženke, ali se i bore za pristup partnericama. Poslije parenja one polažu jaja pod koru starih bukovih stabala, trupaca ili panjeva. U šumama uz ostale djetliće nalazimo planinskog te troprstog djetlića. Goranske šume stanište su krastača, a livadne i šumske smeđe žabe osobito su poznate u Lokvama, u kojima su specijalitet, ali i atrakcija, pa se ondje organizira nadaleko poznata Žabarska noć. Od zmija ovdje živi bjelica, na otvorenijim područjima poskok, a u šumama se nađe i riđovka.

gorski kotar, šuma, planine, hrvatska, oblaci, priroda, vijadukt

Divlje rijeke

Unatoč obilju kiše, zbog porozne krške podloge Gorski kotar nema mnogo površinskih vodotokova, no oni rijetki zaista su spektakularni i ostavljaju dojam prave prašume. Najduža rijeka Gorskog kotara je Kupa, odnosno njezin gornji tok. izvire iz prdivnog jezerskog izvora. Duž relativno kratkog toka od 297 kilometara ona ima obilježja i planinske brzice i rijeke srednjeg toka i tipične spore nizinske rijeke. Nastaje svega petnaestak kilometara zračne udaljenosti od Jadranskog mora, no teče prema nekoliko tisuća kilometara udaljenom Crnom moru. Tu su i Kupica, Čabranka  još neke riječice.

Kamačnik je još jedan goranski biser, odmah uz gradić Vrbovsko. Tuda prolazi rijeka Dobra, a u nju se ulijeva Kamačnik. Od ušća u Dobru može se dalje uz ovu rječicu samo uskim, ali dobro uređenim puteljkom. Kamačnik u svijem tri kilometarskom toku dijelom prelazi preko kanjona i brzaka, te dijelom kroz mirniji, uzvodni dio. Izvire iz mirnog, jezerskog izvora.

Nedaleko od mjesta Skrada u Gorskom kotaru leže Zeleni vir i Vražji prolaz. Zeleni vir ini slap i nekoliko manjih slapića i brzaka koji su danas ukroćeni hidroelektranom. S njime se spaja sutjeska zvana Vražji prolaz. Naziv zorno ilustrira svu divljinu pejsaža. Nepropusne stijene na skupljaju vodu na površini pa je tijekom kiša tok obilan. Već na početku staza ulazi u uzak i 800 metara dug kanjon koji se strmo uzdiže. Vode iz Zelenog vira i Vražjeg prolaza se spajaju u potok Curak čije se krijeste raspršuju uz zaglušnu buku u tisuće kapljica nad slapićima nevidljiva kamenja u koritu. Na žalost potok Curak je nedavno devastiran izgradnjom male hidroelektrane.

 

Pitoma naselja

U ovom carstvu šume i kamena ljudi su našli malo zemlje za obrađivanje, tek koje krško polje ili dolinu blagih nagiba, što je dovoljno tek za vrt ili polje kukuruza, a na proplancima su se smjestila ljupka sela s kućama od kamena i drva. Okrenuli su se onome čega ima u izobilju − drvu i životinjama. Gorski kotar je šumarsko središte Hrvatske, a kroz naizgled neprohodne šume prokrčene su mnoge bijele šumske ceste. No iako slika izgleda destruktivno, šumari u Gorskom kotaru djeluju pametno i održivo mnogo desetljeća. Nažalost, riječ održivost danas je opravdana i nužna. Druga važna aktivnost još uvijek je lov. Unatoč opsežnoj i dugoj tradiciji, ovdje je najveća populacija velikih zvijeri (medvjeda, vuka i risa), što znači da je lov održiv i dobro organiziran.

gorski kotar, šuma, planine, hrvatska, oblaci, priroda

Ipak, uz te osnovne grane sve se više razvija turizam – i sportski i pustolovni. Tako se u vrućim ljetnim danima isplati odmoriti od žarkih plaža i potražiti osvježenje u mirisnim šumama, dolinama i kanjonima Gorskog kotara – zelenog srca Hrvatske!

Podijelite ove stranice:
error

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *