Become a Patron!
Priroda Hrvatske

Sredozemna medvjedica – morski čovik

Sredozemna medvjedica, Monachus monachusFoto:Marinsko Babić

Morski čovik, kako ga zovu u nas, sredozemna medvjedica (Monachus monachus) jedna je od najugroženijih morskih sisavaca te najrjeđi tuljan na svijetu.

 

Izgledom podsjeća na druge tuljane. Mužjak naraste do 2,4 m i teži oko 300 kg, a ženke su malo manje. Ovisno o spolu i dobi, krzno im je crno do smeđesivo s bijeložućkastim mrljama po trbuhu. Dlake u krznu veoma su kratke i oštre. Vretenasto je tijelo zbijeno, s mnogo potkožnoga masnog tkiva pa životinja djeluje debeljuškasto. Glava joj je okrugla na jakom i debelom vratu. Takvo je hidrodinamično tijelo prilagođeno životu u moru. Udovi su evolucijom preobraženi u peraje čijim se snažnim zamasima medvjedica pokreće, i to prije svega u priobalnome moru. Kao brz i dobar lovac, hrani se uglavnom ribom, glavonošcima i rakovima. Pod morem se za snalaženje služi vidom i sluhom, no kad je na kopnu, ta joj osjetila nisu osobito izražena. Prosječna je dubina na kojoj lovi plijen do pedesetak metara, iako može zaroniti i dublje. Diše plućima i mora izranjati na površinu da bi disala. Kad roni, zatvara nosne i ušne otvore, a pod morem ostaje u prosjeku od 5 do 10 minuta.

PRATITE NAS NA FACEBOOKU I INSTAGRAMU!

Za kretanje po kopnu sredozemna medvjedica služi se prednjim perajama te pokretima cijelog tijela pa djeluje nespretno, no na kopno mora izlaziti radi odmaranja i razmnožavanja. Ženke kote mladunce najčešće ujesen. Tijekom sezone parenja mužjaci uspostavljaju svoj teritorij koji brane od drugih mužjaka te se pare s više ženki koje u tom području obitavaju. Ženke za koćenje traže skrivene podvodne pećine u kojima kote samo jednog mladunca, teškog od 15 do 20 kg te dugačkog oko 90 – 100 cm. Mladunac je crnoga krzna, često s bijeložutim mrljama po trbuhu. Sisa 2 – 5 mjeseci, a s majkom ostaje tri godine. Spolno sazrijeva sa 3 – 5 godina, a u prirodi doživi više od 20 godina.

Sredozemna je medvjedica u prošlosti, kao i svi tuljani, boravila na otvorenim plažama na kojima su se kotili mladunci, no zbog utjecaja ljudi vrsta se morala prilagoditi da bi preživjela. Još od prvih civilizacija uza Sredozemno more lovili su je radi hrane i krzna, a poslije ubijali kao štetočinu u ribarstvu. Danas je sredozemna medvjedica žrtva prelova ribe i nedostatka plijena, onečišćenja, urbanizacije i masovnog turizma. Znanstvenici procjenjuju da je preostalo samo 600 životinja te da je vrsta kritično ugrožena. Najveće su populacije u Egejskome moru te uza zapadnu obalu Afrike. U Jadranu je zadnja medvjedica ubijena 1964., no od 2003. godine ponovno se viđa, što budi nadu u mogućnost povratka u naše more.

Prije nekoliko godina se jedna sredozemna medvjedica često pojavljivala u blizini Pule. Izazivala je pažnju ljudi, a pratili su je i štitili članovi Grupe Sredozemna medvjedica na čelu s Jasnom Antolović. S vremenom je ova medvjedica gotovo izgubila strah od ljudi. Na žalost, uginula je kod Ližnjana od posljedica upale pluća.

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *