Become a Patron!
Priroda Hrvatske

Hrast lužnjak – drveni div naših nizina

 

Hrast lužnjak veliko je drvo koje raste u nizinama. Nema bogatiji šuma naših nizina od moćnog hrasta lužnjaka.

Hrast lužnjak je listopadna vrsta koja tvori prostrane šume. Raste na pretežno vlažnim tlima s visokom razinom podzemne vode, a to su nizinska i vlažna područja. Lužnjak je pravi div, i ponekad se vine u nebo i do 50 m, a za to mu treba masivno deblo promjera i 2,5 m. Za tlo ga učvršćuje jako razvijen korijen, koji prodire i nekoliko metara u dubinu, a grana se obilno i u širinu. Upiti hranjive mineralne tvari pomažu mu gljive s kojima je u simbiozi. Kora je u mladosti glatka, no sa starošću postaje sve deblja i sve više karakteristično izbrazdana. Krošnja je bogato razgranata i nosi tisuće listova tipičnog oblika, od kratkih peteljki i duboko, nepravilno i oblo urezane plojke. U travnju i svibnju izrastu cvjetovi – neugledno zelene muške i ženske rese, a oprašuje ih vjetar. Na jesen dozrijeva poznati žir s prepoznatljivom kapicom na izduženom jajastom plodu svijetlosmeđe ili žućkaste boje.

Hrast lužnjak u Hrvatskoj dolazi u dvije osnovne zajednice – sa žutilovkom na vlažnijim područjima te s grabom na sušim. Šume hrasta lužnjaka sa žutilovkom uspijevaju iznad tipičnih „močvarnih šuma“, šuma vrbe, topole, crne johe i poljskog jasena, ali opet podnose periodičko plavljenje neko vrijeme. I inače je razina podzemne vode cijele godine relativno visoka, a na površini voda ostaje dugo i gubi se uglavnom isparavanjem, a ne procjeđivanjem u dublje slojeve kroz glinasto i vrlo slabo propusno tlo. Od drveća rastu još poljski jasen, crna joha, nizinski brijest, crna i bijela topola, pokoja vrba. Sloj grmlja je bujan i raznovrstan, a najvažnija je žutilovka, koja i određuje ovu zajednicu. Uz nju dolaze glog, trnina, divlja kruška, udikovina, trušljika, kupine itd. Sloj niskog rašća osobito bukne u proljeće nakon poplava. Neke od najčešćih vrsta su šaševi, šumski rožac, odoljen, vučja noga, dobričica, žuta perunika, sedmolist i druge.

Iznad šume hrasta lužnjaka sa žutilovkom i izvan dohvata poplavnih voda raste šuma hrasta lužnjaka s grabom. Izvan su dosega poplavnih voda, osim onih ekstremnih, no još uvijek pod utjecajem visokih podzemnih voda, pa je tlo vlažno. Dolaze također lipa, javor, klen, divlja kruška… Sloj grmlja je slabije razvijen. Tu se nalaze lijeska, obična kurika, poljska ruža, likovac, glogovi, a u prizemnom sloju rastu visibaba, šumarica, žuti gavez, velecvjetni crijevac, plućnjak itd.

Hrast je pravi mali ekosustav, od vrha do korijena. Stablo je dom kukcima poput jelenka, strizibube i mnogim drugima. Na njemu djetlići dube duplje, koje poslije služe i drugim pticama, npr. brgljezima, sjenicama itd. Gnijezde se i love ptice grabljivice popu jastreba, kopca, škanjca, a noću su aktivne sove. U sjeni poplavnih gustih šuma i ritova skrivaju se srne, jeleni i divlje svinje te manji sisavci, poput lisice, tvora i kune ili divlje mačke. Tu su i ostali glodavci, poput riđe  ili šumske voluharice i šumskog miša, koji se dobro penje i visoko skače. Brojan je prugasti poljski miš, s crnom prugom posred leđa. Aktivan je danju i noću. Kopa hodnike u kojima ima gnijezdo. Glodavcima se hrane zvijeri kao što su kune, tvorovi, zerdavi, lasice, lisice, posebice rijetke divlje mačke, a u posljednje je vrijeme sve više čagljeva, čije se zavijanje čuje noću.

Šume hrasta lužnjaka nalazimo najviše u srednjoj Posavini (Lonjsko polje), Pokuplju i Slavoniji (poznata šuma Spačva) te manje u Podravini (šuma Repaš) i Međimurju.

Podijelite ove stranice:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *