Become a Patron!
Priroda Hrvatske

Hobotnica (Octopus vulgaris)

hobotnica, Octopus vulgaris, dno, more, jadransko more, bentos

Sa svojih osam krakova hobotnica (Octopus vulgaris) je vrstan lovac, a evolucija joj je podarila sposobnost mijenjanja boja, ali i veliku inteligenciju.

Za razliku od većine drugih mekušaca, hobotnica nema čvrst oklop ili kućicu. Pripada glavonošcima (sa sipama i lignjama), jer glava joj je istodobno oslonac za stopalo te od nje polaze dugački i vrlo pokretljivi krakovi. Na svakom su kraku dva niza pipaka pomoću kojih čvrsto prima sve što se uhvati. Tijelo joj je prosječne dužine od 1,5 m. Unatoč veličini, tijelo je mekano i promjenjiva oblika – hobotnica može proći kroz relativno malu pukotinu. Pomoću lijevka ili sifona na leđnom dijelu hobotnica diše, ali i kreće se. Mlaz vode iz sifona naglo je odbacuje, osobito ako je u opasnosti. Osim toga, hobotnica mnogo češće pliva krakovima ili njima “hoda” po dnu.

Omiljena su hrana hobotnici rakovi i školjkaši, ali jede i ribe, odnosno sve što joj dođe pod krakove. U ulovljeni plijen uštrca blagi neurotoksični otrov u slini koji ga paralizira. Potom enzimi počinju razgrađivati tijelo koje onda samo usiše. Čvrstu ljušturu školjke prvo razbije svojim papagajskim kljunom ili stavi kamenčić između dviju ljuštura tako da se ne mogu do kraja zatvoriti. Ukopane školjke i ostale životinje otkriva ispuhivanjem mlazom vode iz lijevka. Osim aktivna lova, često čeka u zasjedi i skače na neopreznog prolaznika. Tada je izvrsno kamuflirana i bojom prilagođena okolišu.

Boju mijenja da bi se stopila s okolišem. Hobotnica može mijenjati boju tijela – od crvenkaste, zelenkaste, sive do bijele. Može i nabrati tijelo da što više sliči podlozi na kojoj se nalazi. Još je jedna taktika napada, a to je pomoću oblaka crnila koje izbacuje kroza sifon. Kao vojnici u dimnoj zasjedi, hobotnice bacaju crnilo pod čijim okriljem napadaju veći i teži plijen poput hlapa tako što priđu straga. I crnilo i kamuflaža služe još i više za obranu od grabežljivaca, ponajviše dupina, ugora, zubaca, kirnje, ali i druge veće ribe. Često se nailazi na hobotnice bez kojeg kraka, a to je uspomena na susret s neprijateljima. Crnilo osim dimne zavjese služi i za kratkotrajno omamljivanje očiju i ostalih osjetila. Hobotnica je kompleksna ponašanja zbog iznimno razvijena živčanog sustava, najboljeg od svih beskralježnjaka. Veliki joj je mozak s velikim optičkim centrima povezan s velikim i oštrim očima. Hobotnice mogu pamtiti i učiti. Periferni živčani sustav u kracima omogućuje im autonomiju i brzo pokretanje.

Hobotnica je noćni lovac, a danju se skriva u kakvoj rupi na kamenitu dnu. Gradi svoje skrovište koje se prepoznaje po uredno naslaganu kamenju. Nalazimo je po cijelom Jadranu, na dubinama do 200 m, no gustoća im opada s dubinom. Ne podnosi slatku vodu. Ne voli ni hladnoću, pa ispod 7 ºC postaje neaktivna. Zato se zimi spušta na veće dubine gdje je toplije. Vraća se u proljeće na razmnožavanje. Treći desni krak naziva se hektokolitus i ima žličast jezičac s naborom u obliku kanala. Pomoću njega mužjak ubacuje spermatofore (paketiće sperme) u plaštanu šupljinu ženke. Pare se i nekoliko sati. Ženka potom traži prikladnu rupu za skrovište i tjedan dana nakon oplodnje na strop prilijepi jaja. Čuva ih 4 – 5 tjedana, čisti, ubrzano diše da im cirkulira svježa voda, a pritom se ne hrani. Živi samo da bi vidjela izlazak potomstva iz jaja, a onda uglavnom ugiba od iznemoglosti. Ličinke izgledaju kao minijaturne hobotnice koje žive kao plankton. Kad dosegnu dužinu od 7,5 mm, spuštaju se na dno i rastu.

U Hrvatskoj živi još sedam vrsta iz porodice hobotnica: tračan, hobotnica pauk, patuljasta dugokraka hobotnica, jednoroga hobotnica, želatinska hobotnica, mrkač i smeđi muzgavac. Ukupno nalazimo 41 vrstu glavonožaca.

Podijelite ove stranice:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *