Gdje god ima slatke vode, gotovo ćemo uvijek naći vodenu zmiju – bjelouška (Natrix natrix). To je zmija neotrovnica.
Bilo da klizi po površini vode poput zmijolike sjenke ili se neprimjetno provlači kroz gusto bilje, bjelouška (Natrix natrix) jedan je od najpoznatijih i najčešćih stanovnika hrvatskih močvara, rijeka i lokvi. Ova bezopasna, ali iznimno prilagodljiva zmija nastanjuje gotovo cijelu zemlju – od nizinskih poplavnih područja do krških izvora i riječnih dolina, čineći je najraširenijom zmijom u Hrvatskoj.
Saznajmo više o zmijama Hrvatske!
Kako izgleda bjelouška?
Bjeloušku je najlakše prepoznati po karakterističnim svijetlim „ušima” – dvije žute, bijele ili narančaste mrlje smještene iza glave na tamnosivom tijelu. Upravo po tim oznakama, koje djeluju poput ogrlice, dobila je i narodno ime. Boja tijela može znatno varirati – od svjetlosive i smećkaste do tamnosive ili gotovo crne, što ovisi o staništu i dobi jedinke. Tijelo joj je dugačko, vitko i gipko, a u iznimnim slučajevima može narasti i do dva metra, iako su tako veliki primjerci danas prava rijetkost.
Čime se hrani bjelouška?
Bjelouška je poznati lovac riba i vodozemaca, ali katkad će uloviti malog sisavca, puža, malu pticu … Plijen aktivno traži po danjem svjetlu, u vodi ili na suhom. Dobro pliva na površini, a može i zaroniti čak do 25 minuta. Kao i većina zmija, plijen jede od glave. Nije otrovnica.
Iako sama lovac, često je i žrtva drugih grabežljivaca, pa je razvila obranu. Prvo sikće, baca se i prijeti ugrizima, ali ih ne ostvaruje. Često se pravi mrtvom te čak pusti malo krvi. Ulovljena, izbacuje smrad iz analne žlijezde. Kao i ostale zmije, ovisna je o vanjskoj temperaturi, pa se često sunča.
Gdje živi bjelouška?
Bjelouška je rasprostranjena gotovo po cijeloj Hrvatskoj – od nizinskih područja Posavine i Podravine, preko riječnih dolina Like i Gorskog kotara, sve do obalnih i otočnih dijelova Dalmacije. Možemo je pronaći gotovo svugdje gdje ima vode – uz rijeke, jezera, močvare, ribnjake, bare i lokve, pa čak i u vrtovima i kanalima.
Najviše voli vlažna i sunčana staništa s dovoljno vegetacije u kojoj se može sakriti, ali i osunčane obale gdje se rado izležava. Iako je odlična plivačica i često boravi u vodi, jednako se dobro snalazi i na kopnu, gdje lovi žabe i guštere. Zahvaljujući toj iznimnoj prilagodljivosti, bjelouška se uspješno održala u gotovo svim hrvatskim krajevima – od ravnica do krša, pa čak i na manjim otocima.
Razmnožavanje bjelouške
Pari se poslije višemjesečnoga zimskog mirovanja. To zna biti pravi spektakl: nekoliko se mužjaka zna omotati oko ženki i tada nastaje zmijska lopta. Mužjaci se međusobno hrvaju za pravo oplodnje, a borba i parenje potraju i koji sat. Od dva do pet tjedana kasnije ženka polaže tridesetak bijelih jaja u različite pukotine, rupe, lišće – na svako mjesto koje je zaklonjeno od pogleda. Iz njih se za nekoliko tjedana izlegu male zmije.
PRATITE NAS NA FACEBOOKU I INSTAGRAMU
O autoru
