Rukavci
Rukavci su važan dio staništa rijeka, odvojci od glavnog toka gdje voda teče sporije. Važni su za močvarnu floru i faunu i mrijest riba te ostalih životinja.
Rijeka svojom prirodnom dinamikom neprestano stvara cijeli niz staništa: (rukavci, mrtvice, otoci, sprudovi, strme obale i dr).
Rukavci su među najvažnijim staništima nizinskih rijeka i često su indikator žive rijeke. Odvajaju se od glavnog toka i teku zasebno, sve dok se ponovno ne spoje s maticom. Nastaju bilo kao odvojci rijeke, bilo kao stari meandri kroz koje rijeka još uvijek teče. U srednjim riječnim tokovima poput Stare Drave uzvodno od Varaždina, oni su ponekad kratkotrajni, ali slika se iz godine u godinu mijenja. Rukavci imaju svoj životni vijek: rađaju se, stare i nestaju. Rijeka svojom prirodnom dinamikom neprestano stvara nove rukavce. U početku voda još može teći brzo, no polako se usporava, postaje plića. U jednom trenutku može izgubiti vezu s maticom i tada postaje mrtvica ili mrtvaja, to jest mrtvi tok. Rukavci su stoga ključna karika u održavanju raznolikosti i funkcionalnosti nizinske rijeke.
S obzirom na starost, razlikuju se uvjeti u rukavcima. Snaga vode je općenito manja u odnosu na glavni tok. Rukavci su i redovito plići zbog neprestanog nanošenja šljunka, pijeska ili mulja. Osim toga, manja snaga vode teže razmješta taj sediment koji se polako nagomilava. Struja je tamo sporija, što zbog otpora sedimenta i manje dubine, što zbog manje količine vode koja ulazi u rukavac. Za vrijeme niske vode rukavac može privremeno i presušiti, najčešće u zimskim i ljetnim mjesecima. Nekad vodostaj varira i dnevno, pogotovo kod rijeka na koje utječu ljudi, primjerice kod rijeka s hidroelektranama. Posebni zoološki rezervat Veliki Pažut na Dravi navečer može imati vodostaj preko jedan metar viši nego u jutro!
U takvim prilikama vegetacija buja u rukavcu i oko njega. Bujna vodena vegetacija gura sa svih strana i teško je reći gdje je voda, a gdje čvrsto tlo! Ovisno o dubini, struji i drugim čimbenicima, bilje raste i u samom toku ili barem po njegovim rubovima. Tu se miješa i obalna i močvarna vegetacija. Na rubu raste trska, po vodi plutaju veliki listovi lopoča, a u pličini raste žuta perunika, šaševi i drugo bilje. Rukavci u kojima voda teče osobito sporo imaju izgled prave močvare, s vodenom lećom i ostalom plutajućom vegetacijom.
Spora voda kao i bogata vegetacija privlače ribe u rukavce (i mrtvice). U svibnju i lipnju većina šaranki i štuka ulaze u rukavce i mrtvice i ondje se mrijeste. Voda na mjestima kao da ključa, dok u plitkoj vodi krstare veliki primjerci ovih riba. Ribe se potom ne brinu za mlade, ali im ipak olakšavaju budućnost: oplođena jaja učvrste uz vodeno bilje ili ih ukopaju u šljunak. Na taj su način zaštićene od grabežljivaca, a ni struja ih ne može odnijeti. Iz jaja se razvijaju mlade ribice koje ostaju podalje od opasnih i brzih voda gdje vrebaju veliki riječni grabežljivci. Međutim, kopneni lovci kao što su čaplje dobro znaju gdje se ribe nalaze. One strpljivo gacaju i čekaju priliku i onda naglo ubadaju dugačkim i šiljatim kljunom. Vodomari su mnogo dinamičniji. Ova plavkasta ptica s grane strpljivo , promatra vodu pod sobom i onda se naglo strmoglavi, uz pljusak zaranja i odmah se vraća na granu dok mu se u kljunu trza mala ribica koju potom slasno proguta.
Iako mu najčešće vidimo samo tragove u mokrom mulju, još jedan grabežljivac redovito posjećuje rukavce – vidra. Ova vrsta vrlo je osjetljiva na zagađenje i uznemiravanje pa je mirnoća rukavaca izvrsno stanište na nju. I brojne druge životinje koriste ovu blagodat kopna i vode. Rukavce su stoga prigrlile žabe, zmije bjelouške, rode i drugi organizmi. Neki od njih ovamo dolaze samo na kratko vrijeme, primjerice čaplje radi hranjenja, neke poput žaba dođu na razmnožavanje, a neke su stalni stanovnici. Hranu i skrovište tu nalaze životinje šume kao što su jelen, srna i divlja svinja.
Rukavci su vrlo značajni i za ljude. Ponajviše djeluju kao prirodni primaoci visokih voda koji ublažuju izlijevanja rijeka. U to doba rukavci nabubre od hektolitara vode koja se tu nakupi, a koja bi inače jurila rijekom i prijetila eksplozivnom poplavom negdje u gradu ili selu. Oni su i prirodni kanali koji odvode suvišnu vodu duboko u poplavnu šumu ili livadu, također prirodne rezervoare visokih voda. Isto tako, obilna močvarna vegetacija upija mineralne hranjive tvari koje čine zagađenje i tako je pročišćuju.
Rukavci su zbog svega toga s pravom znak žive, očuvane rijeke!
O autoru
