Zelene žabe (Pelophylax sp.) jedne su od najbrojnijih vodozemaca uz naše kopnene vode. One su vrlo zanimljive, pogotov zbog genetskih kompleksa koje povezuju tri vrste.
Večer na ribnjaku vrhunac je velikoga koncerta. Na stotine, dapače tisuće grla zelenih žaba pjeva ljubavnu pjesmu na površini vode.No, za razliku od gatalinki ili mukača, njihovo kreketanje nije nekima previše milo.
Iako nisu atraktivne kao ptice, zelene su žabe u ribnjacima i močvarnim staništima među najbrojnijim životinjama. U Hrvatskoj nalazimo tri vrste zelenih žaba: P. ridibunda i P. lessonae te njihov fertilni hibrid P. esculenta. Sve su tri vrste vrlo varijabilne i vrlo ih je teško razlikovati. Hibridi dviju vrsta u prirodi su obično sterilni, ali u ovom slučaju nisu. Doduše, za održavanje populacije P. esculenta potrebno je parenje ženke s jednom od “roditeljskih” vrsta, jer čisti potomci jestive zelene žabe često su deformirani.
Jestiva zelena žaba, kao što ime kaže, pretežno je zelena sa smeđim ili crnim maskirnim mrljama, ali može biti i posve smeđa. Gotovo sve zelene žabe imaju na leđima svijetlozelenu prugu. Njuška im je zašiljena, a tijelo je relativno široko i spljošteno. To su jedine naše žabe koje žive u vodi ili odmah uz vodu, a ostale većinom za parenja. Budući da same ne stvaraju toplinu, moraju se sunčati i tada izlaze na listove lopoča i ostalo vodeno raslinje te na obale. Katkad su natiskane kao kupači na plažama. Dobro plivaju snažnim stražnjim nogama uz pomoć plivaćih kožica. Mogu i zaroniti te se sakriti na dnu pri opasnosti. Također su dobri skakači.
PRATITE NAS NA FACEBOOKU I INSTAGRAMU!
Žive u stajaćim vodama te sporim tekućicama, od prirodnih močvara preko ribnjaka do kanala. Ne smeta im ni vrlo zarasla voda, pa otud i naziv žabokrečina. Zelene su žabe grabežljivci i vrlo su proždrljive te će pojesti sve što mogu progutati. Znaju mirno čekati, čak se i šunjati, i onda naglo skaču širom razjapljenih usta te plijen hvataju ljepljivim jezikom. Istodobno, one su i hrana mnogim većim životinjama poput ptica i zmija te su stoga veza u hranidbenim lancima između malih i velikih životinja. Kraci jestive zelene žabe delikatesa su u Francuskoj i drugim zemljama.
Zelene žabe prezimljavaju zimu ukopane u mulj, a izlaze u rano proljeće. Nakon tjedana grijanja i debljanja počinje razmnožavanje. Mužjaci kreću s glasnim kreketanjem uz pomoć dva postrana rezonatora koji napuhuju. Iako nisu teritorijalni, mužjaci tjeraju jedne od drugih nastojeći sebi olakšati odabir ženki. Mužjak tada s leđa zagrli ženku i pomoću zadebljanja na prstu zakvači se za nju. Potom oplođuje jaja koja ženka ispušta u vodu, i do nekoliko tisuća. Punoglavci se hrane algama i brzo narastu do 6 cm kad se počinju preobražavati u malu žabicu koja je znatno manja – samo 2 cm.
O autoru
