Šilac (Platyceps najadum) je vrlo vitka i brza neotrovna zmija, česta na sunčanim kamenjarima i suhim padinama Dalmacije i jadranskih otoka.
Šilac (Platyceps najadum), poznat i kao šiac, jedna je od najvitkijih i najbržih zmija Hrvatske. Tijelo mu je dugo, usko i elegantno, savršeno prilagođeno za brzo kretanje među kamenjem i grmljem.
Ova neotrovna vrsta obitava na osunčanim i suhim staništima — kamenjarima, suhozidima i makiji — gdje se vješto provlači kroz pukotine i trči po tlu u potrazi za plijenom.
Zahvaljujući svojoj iznimnoj brzini i okretnosti, šilac lako hvata guštere i manje zmije, ali se u trenu može i povući u zaklon ako osjeti opasnost. Upravo zbog te sposobnosti i munjevitih pokreta, rijetko ga se uspije vidjeti – većinom samo kao brz bljesak među kamenjem.
Saznajmo više o zmijama Hrvatske
Kako izgleda šilac?
Šilac je vitka, vrlo tanka i duga zmija s repom koji može doseći i trećinu duljine tijela. Odrasli primjerci obično narastu oko metar, no ponekad dosegnu i do 130 centimetara. Glava mu je izdužena s velikim očima i okruglim zjenicama, što mu daje budan i živahan izraz.
Temeljna boja tijela varira od plavkaste, sivozelene ili maslinastosmeđe na prednjem dijelu, a prema repu prelazi u crvenkastosmeđu ili smeđu. Trbuh je bijel do žućkast. Najprepoznatljivije obilježje šilca su crne do maslinastozelene mrlje s bijelim obrubom, poredane u urednim redovima sa svake strane vrata. Spolovi su vrlo slični, pa ih je teško razlikovati golim okom.
Vrlo je okretan i brz, što mu pomaže u lovu, ali i u bijegu — često ga se u prirodi vidi tek kao brz bljesak među kamenjem.
Saznajmo više o zmijama Hrvatske!
Gdje živi šilac?
Šilac (Platyceps najadum) nastanjuje suha i kamenita staništa s grmolikom vegetacijom, tipična za mediteranski krš. Može ga se vidjeti oko suhozida, u zaraslim vrtovima, na kamenitim obalama rijeka, rubovima puteljaka te na otvorenim površinama unutar šumaraka.
U Hrvatskoj je rasprostranjen duž cijele jadranske obale, uključujući i planine poput Biokova i Sniježnice, kao i otoke Krk i Pag. Penje se i u viša područja, do 2000 metara nadmorske visine.
Čime se hrani?
Šilac je dnevna zmija. Vrlo je brza i okretna zmija te aktivno lovi male guštere, skakavce te rijetko i male sisavce. Slina šilca toksična je za mali plijen kojim se hrani iako nema tipične zube za ubrizgavanje otrova poput zmija iz porodice Viperidae. Zna biti nervozna te može ugristi prilikom hvatanja, no za razliku od većine zmija, šilac ne sikće.
Razmnožavanje šilca
U svibnju ženka šilca polaže obično 3 do 5 duguljastih jaja na toplim i suhim mjestima, najčešće u pukotinama stijena, ispod kamenja ili u napuštenim jazbinama. Jaja inkubira sunčeva toplina, a nakon šest do osam tjedana iz njih se izlegu mladi šilci, dugi oko 20 centimetara.
Već od samog rođenja mladi su brzi, pokretni i samostalni, a njihova vitkost i okretnost pomažu im da se lako sakriju od grabežljivaca i da ubrzo počnu loviti sitan plijen.
🐍 Zanimljivosti o šilcu
- 🪱 Šilac je jedna od najbržih zmija u Hrvatskoj – u trku može gotovo „letjeti“ preko kamenja, zbog čega ga je teško uopće vidjeti.
- 🪱 Iako neotrovna, kada se uznemiri može zviždati i udarati glavom prema napadaču – no ugriz nije opasan za čovjeka.
- 🪱 Odlično se penje po niskom raslinju i suhozidima, pa ga se ponekad može vidjeti i na granama ili zidovima.
- 🪱 Zbog vitkog tijela i prepoznatljivog uzorka, u nekim krajevima zovu ga i „trkač“ ili „zmija munja“.
- 🪱 U prirodi ima važnu ulogu jer kontrolira brojnost guštera i sitnih zmija, čime pridonosi ravnoteži ekosustava.
O autoru
