Nekad dominantna vrsta jadranske obale, hrast crnika danas je potisnuta makijom i alepskim borom. Otkrij njegovu prirodnu i kulturnu važnost.
Hrast crnika, česvina ili česmina (Quercus ilex), poznat i kao vazdazeleni hrast Mediterana, nekoć je prekrivao prostrana područja duž jadranske obale, osobito na sjeveru Hrvatske, od Istre do Kvarnera. Ova otporna zimzelena vrsta prilagođena je suši, buri i kamenitom tlu, no kroz stoljeća je sve više potiskivana – prvo ispašom, zatim krčenjem, a danas i sadnjom alepskog bora. Ono što je ostalo, često nalazimo u obliku makije – guste, neprohodne šikare koja skriva tragove nekadašnjih šuma crnike. Unatoč povlačenju, crnika i dalje ima važnu ekološku i povijesnu ulogu na Mediteranu.
Gdje raste crnika?
Šume hrasta crnike zauzimaju uski obalni pojas Hrvatskog primorja od južne i jugozapadne obale Istre, preko Lošinja, južnih dijelova Cresa, Raba, Paga i kopnom od Zadra do Prevlake te većinu južnojadranskih otoka. U sjevernom dijelu uz hrast crniku raste i crni jasen (Fraxinus ornus) koji južno od Splita počinje izostajati. Šuma hrasta crnike je najstabilniji ekosistem Sredozemlja.
Biljne vrste koje ga grade dobro su prilagođene na sušne uvjete. Imaju čvrsto kožasto lišće, koje je često prevučeno tankom voštanom prevlakom, ima višesloju epidermu, sitne uvučene puči, često i dlačice koje dodatno usporavaju hlapljenje vode. U prirodnom stanju takve šume su vrlo guste, tamne, sa specifičnom mikroklimom koja je vlažnija i hladnija od mikroklime otvorenih prostora. Zbog tame uzrokovane gustim sklopom, a koja je trajna budući da je šuma vazdazelena sloj prizemnog rašća je vrlo slabo razvijen, proljetnica također nema. Ovaj tip šume za razliku od šuma alepskog bora razvija se na dubljim tlima, najčešće mediteranskim crvenicama, ali i drugim tipovima tla. Temperature su nešto niže, a količina padalina veća, s nešto povoljnijim rasporedom ljeti.
🌳 Kako izgleda hrast crnika?
Hrast crnika je zimzelena vrsta hrasta koja se lako prepoznaje po svom gustome, tamnozelenom lišću i kompaktnom habitusu. U prirodnim uvjetima može narasti do 20 metara visine, ali na surovim, kamenitim terenima često ostaje niži, razgranat i grmolik, osobito kada je izložen buri i suši.
Njegovo lišće je kožasto, sjajno s gornje strane, a s donje blijedo i gusto obraslo dlačicama, što mu pomaže da zadrži vlagu i preživi vruća ljeta. Listovi su ovalni do duguljasti, ponekad s blago nazubljenim rubovima, nalik na lovor ili maslinu – zbog čega crnika u šumi ostavlja dojam suptilne mediteranske elegancije.
Kora mladih stabala je glatka i sivkasta, a s godinama postaje tamnija, grublja i izbrazdana, što pruža zaklon raznim kukcima i lišajevima. Cvjetovi se javljaju u proljeće, neugledni su i žućkastozeleni – muški u dugim resama, a ženski pojedinačni. Oprašivanje se odvija pomoću vjetra.
Plod hrasta crnike je klasičan žir, ali manji i tamniji od lužnjakovog, često smješten djelomično u drvenastu čašicu s gusto postavljenim ljuskicama. Spororastuća, ali dugovječna, crnika može doživjeti više stotina godina, tvoreći guste, trajno zelene šume koje štite tlo od erozije i pružaju stanište brojnim vrstama.
Bogata zajednica
Životni vijek ove šume vrlo je dug i ona značajno utječe na klimu, hidrološke prilike, stvaranje tla i sprečavanje erozije. Uz hrast crniku ili česminu (Quercus ilex) čest je i crni jasen (Fraxinus ornus), osobito u sjevernijem području, zatim zelenika (Phillyrea latifolia), smrdljika (Pistacia terebinthus), mirta (Myrtus communis), planika (Arbutus unedo), lovor (Laurus nobilis), veliki vrijes (Erica arborea), kozokrvine (Lonicera implexa i L. etrusca) i dr. Zbog male količine svjetla u prizemnom sloju u ovim šumama raste razmjerno velik broj vrsta povijuša koje penjanjem uz drveće dolaze do svjetla. To su npr. bljušt (Tamus communis), tetivika (Smilax aspera), zimzeleni broć (Rubia peregrina), sparožina (Asparagus acutifolius). Prisutnost velikog broja povijuša čini ovaj tip šuma teško prohodnim.
Ukoliko je sklop drveća prorijeđen može se razviti i prizemni sloj u kojem su najčešće vrste uskolisna veprina (Ruscus aculeatus) i primorska ciklama (Cyclamen repandum). Zbog stoljetnog utjecaja čovjeka šume hrasta crnike do danas su očuvane na vrlo malim površinama. Najljepše sastojine očuvane su na Mljetu, Rabu (šuma Dundo) i na Brijunima.
Makija umjesto šuma
Najvećim dijelom prevedene su u degradacijske stadije makije, gariga i kamenjara. Makija je degradacijski stadij crnikove šume koji je po postanku panjača tj. Razvija se iz panjeva posječenih stabala hrasta crnike. Kako iz pojedinog panja izraste najčešće više izdanaka oni ne dosižu visinu stabala, a sklop je vrlo gust. U makiji nije izražena slojevitost, visoka je do nekoliko metara i u njoj prevladavaju grmoliki oblici crnike, planike, zelenike i drugih vrsta. Zbog gustog sklopa i velikog broja povijuša gotovo je neprohodna. Po sastavu vrsta ne razlikuje se bitno od crnikove šume, no po vrijednosti izgledu i strukturi razlikuje se bitno.
🪵 Primjena drva crnike
Drvo hrasta crnike iznimno je tvrdo, gusto i otporno na truljenje, što ga čini vrlo korisnim u određenim specijaliziranim primjenama. Njegova tamna boja, visoka kalorična vrijednost i čvrstoća od davnina su cijenjeni u mediteranskom prostoru.
🔸 Ogrjev i ugljen – Tradicionalno, crnika je bila jedno od najvažnijih drva za ogrjev na jadranskim otocima i priobalju. Njeno drvo gori dugo, snažno i ravnomjerno, a iz njega se dobivao vrhunski drveni ugljen, osobito cijenjen u kovačnicama i kulinarstvu (npr. za roštilje).
🔸 Građevinarstvo i brodogradnja – Zahvaljujući čvrstoći i otpornosti, koristila se za manje konstrukcijske elemente, kao i u brodugradnji, posebno za dijelove brodova koji su bili u dodiru s morem.
🔸 Stolarija i obrti – Zbog težine i tvrdoće, teško se obrađuje, ali se koristi za izradu alata, kolotura, ručki, klinova, klupa, te ponekad i za ukrasne elemente u interijerima.
🔸 Povijesna i tradicionalna upotreba – U starim gospodarstvima, crnika je imala višestruku ulogu – štitila je tlo od erozije, služila kao izvor hrane za stoku (lišće i žir), a njeno drvo grijalo domove i hranilo vatru u pećima za kruh.
Iako se danas rjeđe koristi u industriji zbog težeg gospodarenja šumama crnike, njezino drvo i dalje ima visoku vrijednost za ogrjev i specijalizirane ručne radove, a njezine šume imaju iznimnu ekološku vrijednost u borbi protiv erozije i požara.
O autoru
