Žutarica je sitna, žućkasta pjevica čiji je drhtavi cvrkut jedan od zvukova proljeća. Saznajte kako izgleda, gdje živi u Hrvatskoj i čime se hrani.
Žutarica (Serinus serinus) jedna je od onih ptica koje često čujete prije nego što ih vidite. Njezina pjesma je brz, drhtav cvrkut koji se prelijeva kao sitne kapljice zvuka – i čim se pojavi u krošnji, shvatite zašto je toliko prepoznatljiva. Iako je mala, ima energiju “velike” ptice: stalno je u pokretu, stalno nešto traži, stalno se javlja.
Pročitajte više o pticama u Hrvatskoj
Kako izgleda žutarica?
Na prvi pogled djeluje kao mala, okrugla pjevica, veličine otprilike vrapca, ali s posebnim “sjajem” u perju. Mužjak je najčešće izraženije žut: žućkaste su mu prsa i trbuh, a lice može imati toplu, sunčanu nijansu koja posebno dolazi do izražaja na proljetnom svjetlu. Leđa su mu prošarana zelenkasto-smeđim tonovima, s finim prugama koje ga dobro kamufliraju među granama.
Ženka je suptilnija i “zemljanija” – više sivo-zelenih i smeđih nijansi, s prugastim uzorkom po prsima. Upravo ta razlika između spolova je dio šarma: mužjak je mali komadić sunca, a ženka je savršeno uklopljena u vegetaciju.

Gdje živi žutarica?
Žutarica voli rubove – rubove šuma, rubove sela, rubove parkova. Najčešće je nalazimo u mozaiku staništa: voćnjaci, vrtovi, maslinici, živice, vinogradi, rijetke šume i sunčane čistine. Odlično se snalazi u blizini ljudi, pa je česta i u gradskim parkovima i naseljima gdje ima drveća i sjemenja.
U Hrvatskoj je široko rasprostranjena. Posebno je uobičajena u toplijim područjima i otvorenijim krajobrazima, ali se može naći i u kontinentalnim krajevima, osobito tamo gdje ima voćnjaka i grmlja. Dio populacije je stanarica, a dio se seli ili se pomiče ovisno o zimi i dostupnosti hrane.

Čime se hrani?
Žutarica je prvenstveno sjemenojed. Njezin mali, stožasti kljun je kao alat napravljen za ljuštenje sjemenki trava i korova. U proljeće i ljeto, kad odgaja mlade, u prehranu ulazi i više kukaca – jer je protein brz put do rasta ptića.
Zato žutarice često vidite na “neurednim” mjestima koja su zapravo bogata životom: livade koje nisu pokošene do savršenstva, rubovi putova s travama, zakutci vrtova gdje biljke idu svojim ritmom.

Gniježđenje i životni ciklus
Gnijezdo je malo, uredno, poput čašice, skriveno u grmu, živici ili na drvetu, često ne previsoko. Ženka snese najčešće nekoliko jaja, a dok ona inkubira, mužjak je često u blizini – pjeva, čuva teritorij i “održava” prostor sigurnim.
Kad ptići izađu, tempo se naglo ubrza: roditelji neprestano donose hranu, a cijeli taj mikro-svijet grma ili krošnje postaje mala tvornica života. To je i razlog zašto su živice, voćnjaci i grmlje toliko važni – bez tih “sitnih” struktura, ptice poput žutarice gube dom.

Glas – njezin najjači potpis
Ako postoji ptica koju možete prepoznati “zatvorenih očiju”, žutarica je kandidat. Pjeva brzo, tanko i vibrirajuće, kao da njezin glas ima ugrađenu sitnu tremu. Često pjeva s vrha drveta, ali i u letu – kratko uzleti, otpjeva svoje i vrati se, kao da potpisuje zrak.
U proljeće se taj zvuk posebno često čuje ujutro i predvečer, kad se prostor “otvara” i ptice preuzimaju pozornicu.

Status u Hrvatskoj
Žutarica je u Hrvatskoj uglavnom česta i raširena vrsta u pogodnim staništima. Nije ptica duboke šume, nego krajolika u kojem se miješaju ljudi i priroda – zato je i dobar “barometar” kvalitete okoliša: gdje ima raznolikih rubova, trave, sjemenja i grmlja, žutarica se rado zadržava.
Zanimljivosti koje je čine posebnom
Ono što žutaricu čini toliko simpatičnom nije samo boja, nego karakter. Ona je mala, ali glasna; diskretna u perju, ali uporna u pjesmi. U svijetu ptica često vrijedi pravilo da veličina diktira prisutnost – žutarica ga ruši svojim zvukom. I zato, kad jednom naučite njezin cvrkut, počet ćete je “nalaziti” posvuda: u parku, uz cestu, u voćnjaku, na rubu livade – kao tihi, žuti podsjetnik da je priroda najbogatija baš tamo gdje je krajolik razigran.

