Oštrigar (Haematopus ostralegus) upečatljiva je obalna ptica snažnog kljuna, majstor otvaranja školjaka i čest prolaznik hrvatske obale.
Na granici mora i kopna, tamo gdje valovi ostavljaju tajnovite tragove školjkaša i rakova, kreće se ptica snažnog kontrasta i još snažnijeg karaktera — Oštrigar (Haematopus ostralegus). Svojim crno-bijelim perjem i vatreno narančastim kljunom djeluje kao simbol divlje, neukrotive obale. Iako izgleda krhko, ova je vrsta iznenađujuće robusna i savršeno prilagođena životu u zoni plime i oseke
Pročitajte više o pticama u Hrvatskoj
Kako izgleda oštrigar?
Oštrigar je pravi minimalistički dizajn prirode: vrhunski kontrast crnog i bijelog, oči intenzivno crvene poput užarenog žara, te dug, ravan, vrlo čvrst kljun koji funkcionira kao precizno oruđe za otvaranje tvrdih ljuštura. Tijelo mu je zdepasto, noge ružičaste, a u letu preko krila bljesne široka bijela traka — znak raspoznavanja čak i na velikoj udaljenosti.
Zbog tog upečatljivog izgleda oštrigar se smatra jednom od najprepoznatljivijih obalnih ptica Europe.
Stanište
Jenisano biraju plitke zaljeve, muljevite obale, estuarije i prostrane pješčane ravni. Upravo su ta prijelazna područja bogata beskralježnjacima, što oštrigaru omogućuje obilje hrane tijekom cijelog ciklusa plime i oseke.
U Hrvatskoj se pojavljuje najviše na priobalju Jadrana — osobito u Kvarneru, Ravnim kotarima, delte Neretve i područjima bogatim školjkašima. Tijekom selidbe često se zadržava na mirnijim, manje uznemirenim dijelovima obale.
Prehrana
Njegova prehrana je fascinantna mješavina strategije i snage. Oštrigar je specijaliziran za otvaranje školjki — neke jedinke doslovno “čekićem” razbijaju ljušture, dok druge koriste tehniku razdvajanja rubova kljuna, poput mikroskopskog poluge.
Uz školjke, hrani se i mekušcima, morskim crvima i rakovima. Često ga se može vidjeti kako hoda plićakom, pažljivo promatra sediment i zatim naglim potezom izvlači zakopane organizme. Njegova uloga u ekosustavu stoga je izrazito važna: pomaže održavati populacije školjkaša i rakova u ravnoteži.
Ponašanje
Oštrigari su poznati po svojoj glasnosti i teritorijalnosti. Kada brane područje ili gnijezdo, čut ćete resko, ritmično “pi-pi-pi-pi” koje se pojačava kako se prijetnja približava. U kolonijama taj se glas pretvara u pravu morsku kakofoniju — zvuk obale koji je istovremeno divlji i hipnotičan.
U letu su brzi, izuzetno okretni, a kada se uzdignu u jata, tvore fluidne, gotovo koreografirane formacije.
Gniježđenje
Gnijezda su jednostavna, često samo udubljenje na šljunku ili pijesku, ali iznenađujuće dobro skrivena. Jaja su šarena, posuta mrljama u bojama podloge, što im omogućuje odličnu kamuflažu. Mladi već nakon nekoliko sati postaju vrlo pokretni i roditelji ih vode do hranilišta čim ojačaju.
Parovi su često dugoročni, a roditeljska briga je podijeljena: mužjak i ženka naizmjence inkubiraju jaja i brinu se o mladima.
Migracije
Oštrigar je tipična selica s dužim migracijskim rutama. Sjevernoeuropske populacije zimuju na obalama zapadne Europe i Mediterana, uključujući Jadran. Tijekom migracija zna se pojaviti u većim jatima koja prelaze stotine kilometara u samo nekoliko sati.
Status vrste
Europske populacije su brojnije, ali osjetljive na gubitak staništa, betonizaciju obale, smanjenje muljevitih ravnica i uznemiravanje tijekom gniježđenja.
U Hrvatskoj je status: mali broj gnjezdarica + čest prolaznik, posebno važan za očuvanje biološke raznolikosti naših obala.
O autoru
