Šara poljarica je vitka, brza i neotrovna zmija koja nastanjuje sunčane kraške padine, vinograde i makije duž Jadrana.
Šara poljarica (Hierophis gemonensis) jedna je od najčešćih zmija hrvatskog priobalja – vitka, okretna i brza poput munje. Lako se prepoznaje po tamnim šarama duž tijela i svijetlom trbuhu, a iako često izaziva strah, potpuno je bezopasna. Ova zmija pravi je čuvar ravnoteže u prirodi, jer se hrani glodavcima i kukcima, smanjujući njihovu brojnost u suhim kraškim područjima.
Saznajmo više o zmijama Hrvatske
🐍 Kako izgleda šara poljarica
Šara poljarica je vitka, elegantna zmija dugačka najčešće od 100 do 150 cm, a rijetko može narasti i do 180 cm. Tijelo joj je sivo, smećkastomaslinasto ili crvenkasto, cijelom dužinom prošarano sitnim tamnim mrljama i svijetlim prugama, što stvara karakterističan „šarani“ uzorak po kojem je i dobila ime.
Leđna strana je blago sjajna, a trbuh svjetliji – žućkast do sivkast. Glava je izdužena, s okruglim zjenicama, što odmah otkriva da nije otrovnica.
U Hrvatskoj je šara poljarica najsličnija mladim jedinkama ili smeđim odraslim crnim poljaricama (Hierophis viridiflavus carbonarius), što ponekad dovodi do zabune pri prepoznavanju. Međutim, postoje jasne razlike:
- Mlade crne poljarice imaju izražen kontrast svijetlih i tamnih (crnosmeđih) dijelova na glavi, dok je kod mladih šara poljarica obojenost ujednačena, sivosmeđa.
- Na tijelu mladih crnih poljarica tamne mrlje su veće i postupno blijede prema krajevima tijela, dok se kod šara poljarice mrlje zadržavaju ujednačene cijelom duljinom.
Stariji primjerci često potamne, a njihove šare postaju manje izražene, pa se čini kao da su „ujednačeno sivi“.
🏞️ Gdje živi šara poljarica
Šara poljarica je najčešća zmija sredozemnoga dijela Hrvatske i pravi je simbol našeg krškog krajolika. U Hrvatskoj je rasprostranjena duž gotovo cijele jadranske obale, od Istre do juga Dalmacije, te na svim većim i srednje velikim otocima. Iznimka je tek veći dio zapadne obale Istre, gdje je rjeđa.
Nastanjuje osunčane i suhe kamenjare obrasle grmovitom vegetacijom poput makije, zatim suhozide, vinograde, ruševine, vrtove, kanale uz ceste te rubove i otvorene dijelove šuma. Vrlo je prilagodljiva i često se zadržava u blizini ljudskih naselja, gdje pronalazi zaklon i plijen.
Iako je najčešća u nizinama i priobalju, može se popeti i do 1300 metara nadmorske visine. Tijekom dana voli se sunčati na kamenju ili zidovima, a u najvećoj ljetnoj vrućini aktivna je uglavnom ujutro i predvečer, kada temperature nisu previsoke.
Zahvaljujući svojoj brzini i spretnosti, lako se provlači kroz gustu vegetaciju i kamenjar, zbog čega ju je često teško primijetiti – osim kad se u prolazu, u trenu, zaiskri na suncu.
🍽️ Čime se hrani šara poljarica
Hrani se manjim kralježnjacima – gušterima, miševima, voluharicama, a ponekad i ptićima ili jajima. Lovac je na vid i brzinu: plijen progoni, munjevito zgrabi čeljustima i brzo proguta živog.
Mlade poljarice jedu uglavnom kukce i male guštere, a s rastom prelaze na krupniji plijen. Budući da često boravi u blizini poljoprivrednih površina, pomaže čovjeku jer smanjuje broj glodavaca.
🌿 Način života i razmnožavanje
Pari se u proljeće, a ženka polaže 5 do 10 jaja u pukotine stijena, pod kamenje ili u suho tlo. Mladi se izlegu nakon 6 do 8 tjedana, dugi svega 20-ak centimetara.
Zimu provodi u mirovanju, skrivajući se u rupama i šupljinama zajedno s drugim vrstama zmija.
💡 Zanimljivosti
- Iako izgleda opasno i zna glasno siktati kad se osjeća ugroženo, ne napada ljude.
- Kad je uhvaćena, može brzo „udarati“ prema naprijed i pokušati ugristi, no ugriz nije bolan niti opasan.
- Odlično se penje po kamenju i grmlju, a često ju se može vidjeti kako prelazi put u potrazi za plijenom.
- U nekim dijelovima Dalmacije zovu ju “šara” ili “šarovka”, a na otocima i “poljarica”, jer često boravi u blizini polja i vinograda.
🌍 Uloga u ekosustavu
Šara poljarica važan je predator u mediteranskom ekosustavu – održava ravnotežu između glodavaca, guštera i kukaca. Kao i mnoge druge zmije, često nastrada zbog neosnovanog straha ljudi, iako zapravo ima ključnu ulogu u očuvanju prirodne ravnoteže našeg krša.
O autoru
