Smrčkovice (Verpa conica i Verpa bohemica) su proljetne gljive nalik smrčcima. Saznajte gdje rastu, kako ih prepoznati i koristiti u kuhinji.
Smrčkovice su proljetne gljive koje često izazivaju zanimanje berača jer na prvi pogled podsjećaju na poznate i cijenjene smrčke (Morchella). Iako su manje poznate, dvije vrste iz roda Verpa – prstasta smrčkovica (Verpa conica) i češka smrčkovica (Verpa bohemica) – redovito se mogu pronaći u hrvatskim šumama u rano proljeće. Zbog svoje sličnosti sa smrčcima važno ih je znati razlikovati, a njihova kulinarska vrijednost također zaslužuje pažnju.
Saznajte više o biologiji gljiva te o jestivim gljivama Hrvatske.
Kako izgledaju smrčkovice?
Smrčkovice su proljetne gljive nježnog izgleda s klobukom koji na prvi pogled podsjeća na mali šešir ili kapicu. Karakteristično je da je klobuk slobodan i visi poput navučene navlake preko stručka, a s njim je srasao samo u samom vrhu. Upravo ta razlika ih odvaja od pravih smrčaka (Morchella), kod kojih je klobuk čvrsto pričvršćen uz stručak po cijeloj dužini. Izuzetak je donekle hibridni smrčak (Morchella semilibera) kod kojeg je klobuk spojen sa stručkom na polovici svoje visine,.
Prstasta smrčkovica (Verpa conica)
Ima klobuk u obliku vitkog stošca, glatko naboran, ponekad jedva izbrazdan, boje koja varira od žućkastosmeđe do tamnosmeđe. Visina klobuka može dosegnuti 2–4 cm, dok stručak obično naraste do 10 cm.
Češka smrčkovica (Verpa bohemica)
Prepoznaje se po klobuku koji je izraženo naboran, s dubokim, nepravilnim naborima koji podsjećaju na male češeriće. Boja klobuka kreće se od svijetlosmeđe do kesteno-tamne, ponekad s crvenkastim tonovima. Klobuk je širi i mesnatiji nego kod šiljate smrčkovice, što mu daje robusniji izgled. Češka smrčkovica se zbog naboranog klobuka često miješa sa srodnim smrčcima (Morchella) koji imaju klobuke s vijugama.
Stručak obje vrste je tanak, šupalj i lomljiv, bijel ili žućkast, često blago proširen pri dnu. Površina stručka može biti sitno vlaknasta, a unutrašnjost spužvasta i nježna. Meso je vrlo krhko, tanko i bijelo, s blagim mirisom i neutralnim okusom.
Gdje rastu smrčkovice?
Smrčkovice rastu u proljeće, a rjeđe i početkom ljeta, najčešće u nizinskim bjelogoričnim šumama, riječnim dolinama i na rubovima šuma. Vole vlažna, humusom bogata tla, ali se mogu pronaći i na travnjacima, u voćnjacima i vrtovima.
Češka smrčkovica (Verpa bohemica)
Pojavljuje se od sredine ožujka do sredine svibnja u nizinskom i brežuljkastom području umjerenog pojasa, a u gorskim područjima može rasti i do srpnja. Raste u svijetlim miješanim i bjelogoričnim šumama, u grmljacima i na rubovima šuma, pretežno u kontinentalnim krajevima. Najčešće se povezuje s topolom, vrbom, jasenom, lijeskom i trešnjom, rjeđe s bijelom johom, poljskim brijestom, poljskim jasenom ili hrastom lužnjakom. Na Jadranu se pojavljuje rijetko. U Hrvatskoj je potvrđena na oko 20 lokaliteta, gotovo isključivo u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.
Prstasta smrčkovica (Verpa conica)
Raste od svibnja do srpnja, obično usamljeno ili u manjim skupinama, kao saprofit tla na vrlo raznolikim staništima. Najčešće se pojavljuje u nizinskim bjelogoričnim šumama i riječnim dolinama, u blizini jasena, topole, vrbe, divlje trešnje, bijele johe, javora ili poljskog brijesta. Može se naći i u grmljacima i na rubovima šuma, u kontinentalnim i primorskim krajevima, primjerice uz lijesku, crni grab, crni jasen ili u borovim šumama sredozemnog područja. Također raste na različitim tipovima travnjaka, u obalnim zonama rijeka i potoka, na poljima te u voćnjacima i vrtovima. U brdovitim krajevima može doseći do 800 m nadmorske visine. U Hrvatskoj je do sada zabilježena na 30 lokaliteta.
Jestivost i moguće zamjene
Smrčkovice spadaju u uvjetno jestive gljive, što znači da ih nikada ne treba konzumirati sirove. Njihovo meso sadrži tvari koje mogu izazvati gastrointestinalne smetnje poput mučnine, povraćanja i proljeva ako nisu dobro termički obrađene.
Prikupljanje ovih gljiva je u Hrvatskoj zabranjeno zbog ugroženosti, stoga ih nije dozvoljeno brati u prirodi. Osim toga, prema najnovijim istraživanjima smrčkovice sadrže monometilhidrazin, otrovni spoj koji se koristi čak i u mješavinama raketnih goriva. I u vrlo malim količinama ovaj toksin može izazvati ozbiljne probavne poremećaje i nedostatak mišićne koordinacije.
Prilikom pripreme obavezno ih je prokuhati najmanje 10–15 minuta, a vodu u kojoj su se kuhale treba baciti jer u njoj ostaju topljive štetne tvari. Tek nakon toga mogu se koristiti u jelima poput umaka, juha ili kao prilog mesu.
👉 Ukratko – smrčkovice se smiju jesti samo dobro kuhane i u manjim količinama, a sirove ili nedovoljno obrađene mogu biti opasne po zdravlje.
Primjena u kulinarstvu
Nakon što se dobro prokuhaju (a voda se obavezno baci), smrčkovice se mogu koristiti u pripremi raznih proljetnih jela poput umaka, rižota, tjestenine, variva ili kremastih juha, a često se poslužuju i kao fini prilog mesu ili ribi. Zahvaljujući svojoj šupljoj i spužvastoj strukturi, odlično upijaju okuse začina, masnoće i temeljaca, pa se savršeno sljubljuju s maslacem, vrhnjem i blagim začinskim biljem poput peršina, vlasca ili kopra.
Mogu se kratko pirjati na maslacu, dodati u umak od vrhnja za tjesteninu, ili se ukomponirati u rižoto s proljetnim povrćem. Njihova delikatna tekstura ne podnosi dugotrajnu pripremu, stoga se obično dodaju pred kraj kuhanja kako bi zadržale svoj oblik i nježan okus.
Za razliku od pravih smrčaka, smrčkovice se ne preporučuje sušiti, jer gube aromu i postaju pretvrde. Najbolje ih je konzumirati svježe ubrzane i obrađene istog dana ili najkasnije nakon dan–dva čuvanja u hladnjaku.
Zaključak
Smrčkovice su zanimljive proljetne gljive koje, iako skromnije vrijednosti od smrčaka, imaju svoje mjesto u gastronomiji i tradiciji branja gljiva. Važno ih je dobro razlikovati, pravilno pripremiti i uvijek oprezno konzumirati. Za ljubitelje gljiva predstavljaju vrijedan dodatak proljetnoj košarici i podsjetnik na bogatstvo šumskih delicija.
O autoru
