Bizamski štakor, vrsni plivač i graditelj, nastanio je hrvatske vode, ali svojim tunelima ugrožava nasipa i ribnjake. Saznajte više!
Bizamski štakor (Ondatra zibethicus), poznat i kao ondatra, fascinantan je glodavac koji je, iako porijeklom iz Sjeverne Amerike, pronašao svoj dom i u hrvatskim vodama. Njegova prilagodljivost i jedinstvene karakteristike čine ga zanimljivim dijelom naše faune.
Opis
S tijelom duljine između 40 i 60 centimetara, od čega gotovo polovicu čini rep, bizamski štakor je zdepastog stasa prekriven gustim, kratkim krznom koje varira od svijetlosmeđe do tamnosmeđe boje. Rep mu je blago spljošten bočno, prekriven ljuskama, što mu pomaže pri plivanju. Njegove stražnje noge opremljene su plivaćim kožicama, omogućujući mu da bude izvrstan plivač i ronilac. Oči i uši su mu male, prilagođene vodenom načinu života.
Prehrana
Bizamski štakor je svejed, ali preferira vodenu vegetaciju poput trske, šaša i lopoča. Također se hrani školjkama, rakovima i malim ribama, prilagođavajući svoju prehranu dostupnosti hrane u staništu. Ova raznolika prehrana omogućuje mu preživljavanje u različitim uvjetima i staništima.
Razmnožavanje
Razmnožavanje bizamskog štakora odvija se nekoliko puta godišnje, ovisno o klimatskim uvjetima. Ženka može imati do tri legla godišnje, s prosječno šest mladunaca po leglu. Mladi se rađaju slijepi i bez dlake, ali brzo rastu i postaju samostalni unutar mjesec dana. Ova visoka reproduktivna stopa ključna je za održavanje populacije, posebno s obzirom na predatore i izazove u okolišu.
Rasprostranjenost
Iako je izvorno nastanjivao područja Kanade i Sjedinjenih Američkih Država, bizamski štakor je početkom 20. stoljeća unesen u Europu radi uzgoja zbog vrijednog krzna. U Hrvatskoj je prvi put zabilježen 1932. godine i od tada se proširio duž rijeka poput Dunava, Save, Kupe, Drave i Krke. Preferira staništa bogata vodenom vegetacijom, poput močvara, jezera i sporotekućih rijeka. Čest je i u ribnjacima.
Bizamski štakor i čovjek
Krzno bizamskog štakora, poznato kao “bizam”, cijenjeno je zbog svoje kvalitete i koristi se u izradi odjevnih predmeta. Međutim, njegova prisutnost može izazvati probleme. Kopanjem tunela u obalama i nasipima može oslabiti strukture, što predstavlja rizik za poljoprivredna područja i vodene tokove. Također, može prenositi određene parazite i bolesti koje utječu na druge životinje. Stoga je važno pratiti i upravljati populacijom bizamskog štakora kako bi se smanjili negativni utjecaji na okoliš i ljudske aktivnosti.
Bizamski štakor je primjer vrste koja, unatoč tome što nije autohtona (alohtona je, invazivna), igra značajnu ulogu u ekosustavima koje je naselila. Njegova sposobnost prilagodbe i utjecaj na okoliš podsjećaju nas na složene odnose između čovjeka, životinja i prirode.
O autoru
