Točila su staništa sipara, odnosno nevezanih stijena, s posebnim biljnim zajednicama.
Sipari su nevezane nakupine kamenja koje su se otkotrljale sa strmijih padina planina, vrtača ili riječnih kanjona, uslijed erozije i drugih sila. Obalni sipari nastaju istočnim obalama otoka Krka, Prvića, Golog, Raba i Paga, izložene jakoj buri. Sipari su nestabilni, jer se kamenje stalno kotrlja i ruši. Takva staništa nazivamo točila. Tla gotovo nema ili se nakupilo tek malo tla, a slično je i s vodom.
Unatoč tome, mnoge su biljke specijalizirane za ovo stanište, primjerice i velebitska degenija raste i na točilima. To su biljke točilarke odnosno njihove zajednice prilagođene takvom specifičnom staništu. Jedna od najvažnijih prilagodbi je dugačak i jak korijen s kojim se pričvrste za podlogu te dosegnu dublje tlo i vodu. Zatim, stabljike su im puzave, s brojnim pupovima koji omogućuju brzu obnovu biljke nakon oštećenja izazvanih kretanjem i odronjavanjem kamene podloge. Neke od poznatijih točilarki su mekinjak, stijenjarska iglica, ognjica, alpski lanilist.
Na točilima raste uz degeniju i naša endemična vrsta malijevo devesilje. U Hrvatskoj je opisano ukupno 19 biljnih zajednica na točilima. Po svojim značajkama i prilagodbama, biljke točilarke su pioniri koje postupno korijenjem usitnjavaju i vežu kamenje te umiruju podlogu. Tako nastaje sitno tlo pogodno za naseljavanje drugih biljaka.
O autoru
