Skrovit, a glasan, kosac je rijetka ptica naših vlažnih travnjaka uz polja u kršu te nizinskih rijeka.
foto: Ron Knight
Kosac je malo poznata ptica i malo je ljudi imalo priliku vidjeti ovu pticu jer se zadržava u gustoj travi. Također, perje joj je svjetlije i kamuflažno. Gornji je dio tijela uzorak smeđeg i crnog, krila boje kestena. Glava, vrat i prsa sivoplavi su, osim svijetlosmeđe pruge preko očiju. Ženka ima malo toplije tonove, a oba su spola malo tamnija izvan sezone gniježđenja. Kosac je dugačak 27 – 30 cm, odnosno veličine je grlice. Zato je glasanje mnogo lakši način da se uoči ova ptica. Tad ispruži glavu uvis i širom otvori usta. Podsjeća na oštrenje kose i otud mu i naziv, a katkad ga zovu i prdavac. Taj visokofrekventni zvuk (“kreks-kreks”) čuje se na udaljenosti čak do 1,5 km. Kosac tim glasanjem obznanjuje svoj teritorij: čuva ga od drugih mužjaka, ali i privlači ženke. U početku sezone noću ne spava, glasajući se i više od 20 000 puta. Slično se glasaju i ženke.
Mužjak se može pariti s nekoliko ženki na svom teritoriju, a ako je potrebno, i potući se s drugim mužjacima za to pravo. Kad nađe ženku pa izvije vrat, raširi rep i krila te onda skoči na nju te se pare. Ženka polaže jaja u jednostavno gnijezdo u gustoj travi, često uza živice i drveća. Ptići se izlegu poslije tri tjedna te ih ženka hrani nekoliko dana, ali kasnije sami traže. Za mjesec su dana samostalni. Ženka kasnije može imati još jedno leglo.
Kosci se hrane sitnim životinjama, osobito kukcima, paucima, puževima, a neće odbiti ni žabicu te obrok nadopuniti sjemenkama i plodovima. Hranu traže hodajući po gustoj travi i rijetko izlaze na otvoreno. Pri opasnosti će zalepršati i nakratko poletjeti. Kosac je dobar letač i svake godine odlazi u Afriku na zimovanje. Upravo je ovisnost o travnjacima razlog ugroženosti ove vrste. Travnjaci se pretvaraju u oranice, a oni koji i ostaju kose se ranije nego prije te mnoge ptice stradaju.
O autoru
