Foto: Mario Belić
Dok je većina sisavaca plašljiva, puh je radoznao. Stoga je i čest gost u planinarskim domovima, ali i u voćnjacima, parkovima…
Puh (Myoxus Glis) manji je od štakora, ali mnogo umiljatiji i podsjeća na vjevericu. Naraste do 16 cm, ali veličini pridonosi još 13 cm velikog, kitnjastog i malo tamnijeg repa. Rep se može otkinuti ako ga kakav grabežljivac uhvati i to puhu može spasiti život. Odozgo je siv ili smeđastosiv, odozdo bijel, a oko velikog oka ima tamniji prsten. Noge su mu kratke, ali su stopala jaka. Puh je izvrstan penjač iako ne tako dobar skakač te će se bez problema naći na zidu ili stropu, čak i objesiti za vrećicu punu hrane koja visi na nekom klinu.
Sivi puh živi uz uz bjelogorične šume, od morske razine pa do planina. Voli guste šume sa stijenama pa mu naše planinske, krške šume prilično odgovaraju. Nalazi se međutim i uz voćnjake, parkove, ulazi i u obiteljske domove te je redovit gost po planinarskim domovima. Puh je biljojed i gosti se ponajprije bukvicom, žirom ili češerima, ali i voćem (šljive, breskve…), bobicama, košticama, sjemenkama, a kad mu ponestane hrane, može i lišćem, korom drveća. Katkad će pojesti i jaja, mlade ptiće, kukce, puževe…
Aktivan je noću, a dan provodi u duplji. Puh katkad prespava zimskim snom i pola godine, od listopada do svibnja. Prije toga puhovi pripreme malu jazbinu u zemlji ili kakvoj špilji, a također se pobrinu za zalihe masti te katkad udvostruče svoju težinu.
Pare se ljeti, kada mužjaci obilaze teritorije nekoliko ženki. Prije parenja „plešu“ pred njima. Ženka mlade nosi 30 ‒ 32 dana te koti do desetak slijepih mladunaca. Sišu 28 dana, a samostalni su poslije 60 dana. Spolno zreli postaju nakon druge hibernacije. Za razliku od drugih glodavaca (i sisavaca) slične veličine, relativno dugo žive, i do 12 godina.
O autoru
