Solitarne pčele ne žive u kolonijama, ne stvaraju med, ali su svejedno izuzetno važne za oprašivanje kukaca.
Svi znamo za pčelu iz košnica koja stvara med i oprašuje brojne cvjetove una našim voćnjacima, travnjacima ili šumama. No, medonosna pčela samo je jedan od mnogih vrsta pčela (u Hrvatskoj više od 700 vrsta) koje nisu sve ni društvene. Razlikujemo tako pčele medarice koje žive u kolonijama i solitarne pčele (pčele samotarke, samice). Kod solitarnih pčela se ženka sama pobrine za svoje potomstvo te one ne stvaraju zalihe meda i dakako ne žive u kolonijama. Tako nemaju maticu ni radilice niti se roje. Neke od tih solitarnih pčela narastu svega 2mm, a neke i do 25 mm. Naša najveća solitarna pčela je crna pčela drvarica (Xylocopa violacea).
Kako solitarne pčele nemaju potrebu za većim kolonijalnima košnicama, gnijezde se u malim rupama. To su zapravo cjevastim šupljinu, bilo u zemlji, drvu, trski ili nekom drugom materijalu. U nekih vrsta, grade izlaz u obliku tuljca. Kada ženka pronađe tunel pogodan za gradnju gnijezda, najprije ga očisti i na dnu napravi pregradu od blata. Tijekom 10-12 tjedana u tunelu naprave 6 – 15 ćelija pregrađenih blatom pa ih ponekad zovemo i pčelama zidaricama. Broj ćelija ovisi o duljini tunela. U njih ženka polaže jaja, opskrbi ih s peludom i nektarom pa ga potom zatvara blatom. U njima se razvijaju ličinke (6-8 mladih po ćeliji), hrane s zalihama peludi. Kad malo narastu, zakukulje se i kraljem ljeta preobraze u odraslu pčelu, no tek se e idućeg proljeća izlaze van.
Kako im zalihe ne potraju dugo, solitarne pčele postaju aktivne ranije nego medonosno pčele, baš kao i bumbari. Zbog toga su iznimno važne za za proljetnice, kako zeljaste biljke, tako i za drvenaste. Aktivne su pri temperaturama već od 6°C, a ne smeta im niti lagana kiša dok medonosne pčele iz svoje košnice ne izlaze ako temperatura zraka nije barem 12°C.
Kako im zalihe ne potraju dugo, solitarne pčele postaju aktivne ranije nego medonosno pčele, baš kao i bumbari. Zbog toga su iznimno važne za za proljetnice, kako zeljaste biljke, tako i za drvenaste. Aktivne su pri temperaturama već od 6°C, a ne smeta im niti lagana kiša dok medonosne pčele iz svoje košnice ne izlaze ako temperatura zraka nije barem 12°C.
Solitarne pčele nisu izbirljive i vrlo su aktivne. Jedna solitarna pčela obavi opraši cvjetove kao stotinjak medonosnih pčela zajedno. Također su vrlo uspješnije od pčela medarica, jer im je vjerojatnost uspješnog oprašivanja i 98% dok je kod medonosne pčele svega oko 15%.
Zbog svoje važnosti za oprašivanje, kao i prednosti nad medonosnom pčelom, neki voćari pripremaju umjetne „kućice“ za solitarne pčele, najčešće trsku ili neki drugi materijal. Posebno su zahvalne za oprašivanje kruške čiji cvjetovi luče miris amin koji pčela medarica ne voli.
Na sreću, solitarne pčele se slažu s medonosnim rođacima, baš kao i bumbarima. Također, u dobrim su odnosima s ljudima jer ne ubadaju.
Na žalost, baš kao i pčele medarice te općenito kukci te sav živi svijet, ugrožene su primarno pesticidima.
O autoru
