Ušara je najveća sova Europe, moćna noćna grabljivica snažnih kandži i prodornog pogleda, simbol divljine hrvatskih šuma i stijena.
Ušara, ili velika ušara (Bubo bubo), prava je kraljica noći među sovama. S rasponom krila koji prelazi 180 centimetara, to je najveća sova Europe, prepoznatljiva po karakterističnim “ušima” – pernatim čupercima iznad očiju. Njezine narančaste oči i dubok, jeka-odjekujući huk stvaraju mističan ugođaj noći. Ova moćna, ali iznimno tiha grabljivica živi na nepristupačnim liticama, šumama i kanjonima, gdje pažljivo vreba plijen – od glodavaca do većih ptica i sisavaca.
Pročitajte više o pticama u Hrvatskoj
Kako izgleda ušara?
S dužinom tijela od oko 70 centimetara, rasponom krila od 160 do 190 cm i težinom između 2 i 4 kilograma, ušara je bez premca najveća europska sova. Njezin je izgled impresivan – na glavi nosi duge pernate čuperke koji nalikuju ušima, po kojima je i dobila ime. Te čuperke podigne kad se glasa ili uznemiri, dok se u letu gotovo ne vide.
Poput ostalih sova, ima gusto i mekano perje koje joj omogućuje bešuman let i dodatno naglašava njezinu krupnu građu i veliku glavu. Boja perja topla je, smećkasta s tamnim prugama, dok su prsa isprugana širokim prugama. Na tamnom „licu“ posebno dolaze do izražaja velike, narančaste oči koje zrače ozbiljnošću i snagom.
Zahvaljujući svojoj prilagođenoj boji, ušara se tijekom dana gotovo neprimjetno stapa s krošnjama drveća ili stijenama, posebno s borovim deblima – prava majstorica kamuflaže u svijetu noćnih grabljivica.
Naučite koje još sove žive u Hrvatskoj
Gdje živi ušara?
Ušara obitava na otvorenim predjelima, planinama i šumovitim područjima, osobito u crnogoričnim šumama gdje pronalazi mir i zaklon. Najviše voli stjenovite krajolike sa strmim liticama, kanjonima i klisurama, jer su takva mjesta idealna za gniježđenje i promatranje plijena.
Nekada je bila mnogo rasprostranjenija u Hrvatskoj, no zbog nestanka pogodnih staništa i uznemiravanja čovjeka danas je u kontinentalnom dijelu vrlo rijetka. Veće i stabilnije populacije zadržale su se u krškim područjima, priobalju i na otocima, gdje joj divlji, teško pristupačni pejzaži još uvijek pružaju dovoljno prostora za život.
Obitava na otvorenim predjelima, planinama i u šumama, posebice crnogorici. Voli područja sa strmim liticama, npr. kanjonima, strmcima i slično. Nekad je bila mnogo više rasprostranjena u Hrvatskoj, ali danas je u unutrašnjosti postala jako rijetka. Nalazimo u većoj brojnosti samo u krškim područjima, u priobalju i na otocima.
PRATITE NAS NA FACEBOOKU I INSTAGRAMU!
Prehrana i aktivnost
Ušara je noćna grabljivica, najaktivnija u sumrak i tijekom noći, dok se danju skriva i odmara na gusto obraslim krošnjama ili u pukotinama stijena. Unatoč svojoj veličini i težini, leti iznenađujuće spretno – s plitkim, ali snažnim zamasima krila, a kad klizi tiho kroz zrak, podsjeća na škanjca.
Lovi veće sisavce poput štakora, voluharica, ježeva i zečeva, ali i ptice – vrane, galebove, patke, pa čak i guske. Njezin je plijen vrlo raznolik, ovisno o području gdje živi. Obično vreba s povišenog mjesta, pažljivo promatrajući okolinu, a kada uoči plijen, brzo i nečujno se obrušava, hvatajući ga snažnim kandžama kojima ga trenutno usmrćuje.
Svojom brzinom, preciznošću i bešumnim letom, ušara je vrhunski noćni lovac, pravi gospodar tišine.
Gniježđenje ušare
Ušara gnijezdi na tlu, ravnijim dijelovima litica, spiljama i polupećinama, često na teško dostupnim mjestima koja joj pružaju sigurnost i pregled nad okolinom. Ženka polaže 2 do 4 jaja izravno na golu podlogu, bez posebnog materijala. Nakon 34–36 dana inkubacije, iz jaja se izlegu mladi koje oba roditelja brižno hrane.
Mladunci napuštaju gnijezdo s oko 40 dana, a lete već između 50. i 60. dana života. Potpuno se osamostaljuju tek oko 20. do 24. tjedna, kada postaju vješti lovci. Zanimljivo je da ušara nije agresivna prema uljezima u blizini gnijezda – umjesto napada, odvlači pažnju lažnim „ranjavanjem“, praveći se da je ozlijeđena kako bi zaštitila svoje mlade.
Mužjak se oglašava dubokim i zvučnim „u-huu“, ponavljanim svakih 8 do 12 sekundi, dok se ženka javlja hrapavim „rhaev“, sličnim glasanju lisice. U tihim noćima mužjakov huk može se čuti i do tri kilometra daleko, osobito u sumrak i zoru, kad njihov poziv odzvanja šumom i klisurama – poput odjeka prave noćne divljine.
✨ Zanimljivosti o ušari
- Ušara je najveća sova na svijetu, ako se izuzmu tropske vrste; pojedini primjerci teže i više od 4 kilograma.
- Zahvaljujući posebnoj građi perja, može letjeti gotovo potpuno nečujno – savršena osobina za noćnog lovca.
- Oči joj nisu pokretne kao kod ljudi, pa da bi pogledala u stranu, mora okrenuti glavu i do 270 stupnjeva!
- Iako izgleda snažno, ušara ima vrlo lagane kosti i perje koje čini više od trećine ukupne mase tijela.
- Svaka ušara ima prepoznatljiv huk, pa se mužjaci i ženke međusobno raspoznaju po glasu.
- U divljini može doživjeti više od 20 godina, dok u zatočeništvu i dvostruko više.
- Svojim zvukom „u-huu“, koji se noću razliježe kanjonima i šumama, postala je inspiracija za mnoge legende i mitove o duhovima šume.
Izvor: Sove gnjezdarice u Hrvatskoj, Vesna Tutiš,
Ptice Hrvatske i Europe, BIOM
O autoru
